Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 23.11.2007

Moja prva gužnja ili ništa nije bolnije od usamljenosti  (za djecu iz ri-rock udruge i ostale forumaše)

Ponoći jedne davne sjedoh slab i snužden i proučavah nauk što ga stare knjige skriše kad začuh na vratima netko kuca tiho, tiše..... hmm fuck ma to već postoji!?!

Nakon što sam cijelo ljeto proveo na stepenici ulaznih vratiju i popušio 23 tone cigareta, popio 3 tisuće litara soka od grejpa, izgubio 15 kila čekajući da se netko pojavi (nije morao ni kucati bilo je otvoreno), nije se pojavio nitko čak su neki i otišli, dolaskom zime i odvratne hladnoće, zatvorio sam vrata, sjeo u glupu sobu i počeo razmišljati-ludjeti, zapravo samosažaljevati se, što je najodvratnija i naj-ne-inspirirajuća situacija - glupo vaganje događaja i razloga - još ponukan nekim krivim savjetima i blesavim istočnim naukama odlučio sam (pokušati) promijeniti neke stvari u bazi.
Ohrabren trenutnim, čestim i uvijek neupjesima sa ženama pomislio sam, fuck, možda da pokušam sa muškarcima (to sam jednom predložio frendu koji je taman izgubio djevojku i izbacio me iz auta na Preluci,  na kišu...) i uz prilično bolna premišljanja odlučio sam da prije moram probati to, muškarce, da bih znao mogu li i odluka je pala; otići ću u Bosiljevo i naguziti se sa onim groznim kamiondžijama što tamo u onom odvratnom restoranu,  puni prdeža i hemoroida od dugog sjedenja, žderu one odvratne tripice i gulaš, kiselo mlijeko i pečenu svinjsku glavu sa krastavcima. Brkati i debeli.
Da bi se uzdignuo moraš od dna.
Mislim kamiondžije su opcija jer oni se samo guze, u biti nisu gay populacija, i nema straha od ljubavi ili ikakvih grčkih emocija, samo meso u meso - tripe u usta - kurac u bulju! I stalno su u prolazu dakle no emotions!
I nakon još nešto kršćanskih okapanja sa samim sobom krenuo sam u izvedbu "velikog praska".
Skužio sam najprije da moram malo srediti izgled da me shvate ozbiljno a ne ubiju od batina ili zavežu za kamion i odvedu u Bosnu. Tako sam pustio brkove i ne prao se i počeo izlaziti u ove kinder-cajke i provocirao okolinu da me malo nalemaju da dobijem ožiljke po glavi da izgledam donekle tough a kako su mulci nema straha od ozbiljnih ozljeda.
Dakle brkat, smrdljiv i sitno premlaćen u posuđenoj trenerci bio sam spreman za Bosiljevo. Osjećao sam cool i znao sam da uz ovakve pripreme slijedi samo "BIG TIME"!  (malo mi je pomoglo gledanje onog Pacino filma "night..." nekad se zvao "gluvarenje" sad ne znam).
Dva dana, prije polaska, sam proveo po Rijeci u svim mogućim mjestima tako da mi se zgadi sve i da zapravo željan "zraka i disanja" krenem na put. I tako sjedoh u neki predvečernji bus za Zagreb (čak me većina pozdravila dok sam tražio mjesto, inače bi okrenuli glavu, ali image radi očigledno). Osjećao sam se cool i bez nekog feelinga da nešto napuštam. Ali dosta slinavljenja, prijeđimo na salacious dijelove.
Iskrcao sam se pred tim sodom-dvorem koji je stvarno arhitekt-delicija, kamiona je bilo dovoljno i ušao (tad sam pomislio otkud mi uopće ideja da tu treba doći ali mislim da mi je netko iz gay-prostitucija svijeta pričao o tome).
Unutra nimalo glamoura ili eurovizija scenografije kakvu inače gay ljudi vole ali kao što rekoh ovi nisu gay nego truckeri.
Sjeo sam na najvidljivije mjesto i gledao i čekao. Njih dvadesetak je uglavnom solo za stolovima jelo te splačine, čačkalo zube u zelenkastim karo-košuljama. Kao što je trebalo sve je smrdjelo na kuhinju i zrak je bio gust. Srećom muzike nije bilo. Sjetio sam se kako sam u Madridu u jednom gay-klubu pišao u wc-u dok su se dva majstora na lavandinu sočno guzili i dok sam prao ruke rekao sam im "Ola' " a oni ništa. Nisu baš bili Almodovar-veseljaci.
Dakle sjedim, pušim, pijem, gledam i mislim koji će me majstor prasnuti: onaj debeli sa šakom u zavoju i U kapom, onaj čiju facu ne vidim ali mu na boku visi lanac sa više od 50 ključeva ili čega već, možda i konobar voli tango (tango u osnovi plešu muškarci - nadničari dok su čekali da ih poberu za rad u polju bi plesali to što je danas salonska zabava) ili možda ona dvojica u modernim tutama s natpisom SUPERTRANSPORT na leđima, anyway sjetio sam se žena i kako njima mora biti dok snimaju ili čekaju fuckere, scary. Na trenutak sam se sjetio ljeta ali i misli kako svako iskustvo treba izbrisati čim se desi. Nekako mi se učinilo da me nitko ni ne  primjećuje. Iz mentalnog drkanja me prekine glas "hej trebaš prijevoz"  pogledah i tamo je stajao tip sličan Letici samo u nekoj vrsti tute i bedžem "volim zeleno" na njoj. Valjda je to to, poruka-šifra, sve je tu. Kažem "da", on kaže "idemo onda", on izlazi ja za njim, ulazimo u kamion, uopće ne znam koji kamion ali čim smo sjeli ovaj me počeo loviti za koljeno, valjda i za vrat i ja sam ga automatski razvalio šakom ali kako se uopće ne znam tući puknuo sam i sebe po nosu i raskrvario se, ovog sam koljenom još puknuo u rebra da ne može baš disati i zbrisao van. Jebiga instinkt. Odteturao sam nazad u restoran i otišao u wc oprati nos. Sekundu kasnije ušli su ona dva, Kapa i Ključ, graknuli "šta ti izvodiš pederu?", Ključ me puknuo nogom tako da sam razvalio nosom ponovo u ogledalo, pao na pod i onda su me oba izcipelarila, sočno dok nisam skoro obamrt ležao dole. Okrenuli su me na stomak, Ključ me držao snažno za vrat da nisam mogao ništa a Kapa mi strgnuo hlače i da, dame i gospodao, pljunuo mi u čmar i naguzio, vidio sam cijeli svemir od bola, izrigao sam se odmah po Ključu koji me još par puta razvalio koljenom u zube, krv lipti, Kapa vadi kurac, oba me još cipelare i pljuju po meni i viču "glupane, zajebavaj nekog drugog" i odlaze. Ušao je konobar i dao mi krpu i rekao da sve počistim i da bi mi bilo bolje da upišem tečaj tanga nego da se zajebavam sa ljudima. Valjda sam ležao tamo pola sata dok se nisam pribrao i odlučio to srediti usprkos boli i zbrisati. Dok sam čistio, sav u kurcu a mozak kao luna-park, od šoka nisam ništa kužio, uletio je i Letica i nekakvim lancem me puknuo po leđima, jebote ovi nisu čitali de Sada, opet sam pao i ležao neko vrijeme, zamišljao valove i Monicu Belluci kako mi čita "snjeguljicu i tri praščića", ustao i kroz prozor zbrisao van. Ne znam šta se poslije zbivalo ali kad sam se osvijestio bio sam doma za kompjuterom i tipkao ove gluposti.
Kad si sam si druga osoba.

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees