Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
15.7.2010.

NEVIO TULIĆ
ili flashbulb memory

Nevio Tulić iz Lovrana čija žena Darinka ima dva uha na lijevoj strani a neki smežurani izdančić na desnoj strani glave, nisu ni na lijevoj strani baš dva prava uha, više kao jedno veliko i natečeno u formi od dva uha, ako možete zamisliti, a Darinkina majka Marina se samoubila vješanjem u štali iz razloga koji nikad nije skroz razjašnjen ali nije umrla od špage oko vrata nego slomivši kičmu na četiri mjesta i lupivši glavom o noge bakrenog kotla za rakiju jer je pala s vješala i strmopizdila se i kotrljala po štali a nekad podovi u štalama nisu bili ravni ili betonirani već kvrgavi i neravni, zemljasti sa grotama koje vire iz tvrde zemlje, malu smutnju oko njenog samubojstva krijepi činjenica da njeno pravo ime nije Marina nego Rozamunda a ime je dobila u doba dok su Mussolinijevi fašisti trčali ovuda i u džepiću crne košulje nosili ogledalce koje je na drugoj strani imalo sliku vamp-pin-up pičke koju bi slinavci sanjivo gledali i pjevali - "...Rosamunda tu sei la vita per me......." - a njena majka nije imala previše mašte i bila je nepismena i po "uhu" joj je nadjenula to ime - ali zapravo r-o-s-a-m-u-n-d-a je bilo code-name ime projekta fašističkih inžinjera; htjeli su napraviti tenk koji može i u vodu i pod zemlju i letjeti i po tračnicama ali nisu uspjeli i ostala je samo sramotna pjesma o ogledalcu - "...piu ti guardo e piu mi piaci...Rosamuuuuuundaaaaaaaaa..." a i priča se da je Marinin otac bio jedan od karabinjera koji je u Iki pio bevandu i gledao ogledalce, uglavnom Nevio je sigurno prvi Lovranac a vjerojatno i prvi čovjek na planeti koji si je dao kirurški-laserom u Rusiji oduzeti čulo vida. Oslijepio se, obnevidio namjerno, a nakon nekog vremena i samoubio.
Kao pravi trdi domaći skočio je u praznu šternu s kamenom oko vrata i dva štapina upaljenog dinamita oko pojasa a prije se nagucao modre galice stare 20-tak godina ne bi li sigurno uspio.
Nevio je bio niži čovječić i lijeva strana brka mu je bila albino bijela a desna smeđa. Nije nikad položio vozački ispit mada je vozio sve vrste vozila, čak je i radio jedno vrijeme kao dopunski vatrogasac.
Ali sve to nisu razlozi osljepljenja i samoubijanja.
Neviov djed Antonić je, kako je sam tvrdio, izmislio britvu za muško brijanje a za vrijeme 2. rata pobjegao talijanskoj potjeri tako da se sakrio iza velikog kostanja na Dobreću i plus u ruci imao tiganj s tek ispečenim jajima koja je u ono doba bilo teško nabaviti i nikako nije htio ispustiti tiganj iz ruku i kao u Disneyevom crtiću kojeg ni Antonić a vjerojatno ni tri talijanska karabinjera nisu nikad vidjeli hop Antonić lijevo, hop karabinjeri desno, pa lijevo desno okolo velikog kostanja i karabinjerima je dopizdilo i otišli su nazad dole u Iku na bevandu i gledanje ogledalca a Antonić je sjeo na panj, pojeo jaja i zaspao i u snu izmislio britvu za muško brijanje.
Onu istu kojom je njegova žena Veronika znala klati kokoše i kuniće, naravno nakon rata kad ih je snašla ekonomska sreća u obliku Partije i druga Tita a malo i potkazivanja pomagača i odmagača okupatora ali sve je razumljivo u turbulentnim vremenima.
Veronika je bila velika i debela i poznata po anegdoti da kad je prvi put vidjela kurac a bio je to baš njenog muža Antonića, ništa prije svadbe, da je uzviknula - "...na jušto kako i prasac...rozasto..." a navodno je kraj kuće baš tada prošla Marina-Rozamunda, majka od Darinke s dva lijeva uha, Neviove buduće žene, a kako je smrtno bila zaljubljena u Antonića kad je čula riječ "roza(sto)" kroz malo odškrinute škure stare kamene kuće sa samo dva prozora, vjerojatno sve krivo skužila i zamrzila Veroniku i odlučila da se više nikad ne predstavi kao Rozamunda nego kao Marina naravno po onoj drugoj pjesmi koju su glupi fašisti pjevali.
I tako je patila dok nije skroz popizdila i ubila se uoči kćerine svadbe jer navodno nije mogla podnijeti da sjedi za istim stolom s Antonićem i debelom Veronikom.
A pričalo se da je zapravo u doba pred vjenčanje saznala da ima četiri tumora od toga dva već u poodmaklom stadiju.
A neki spominju modru galicu.
Nevio se jednom kao mali nagucao modre galice i rigao i mijenjao boje lica danima pa mu je doktor Bruno Vlah pitur iz Vranja dao tabletu za nabrijavanje bikova pri oplodnji i nešto starog ricinusovog ulja tako da je Nevio još tjednima rigao i srao na sve rupe ali ovaj put nabreknuta kurca. Ali svi su znali još od njegova rođenja da je drugačiji.
Rodio se buljom na naprijed a ne glavom.
I prvo što je napravio na ovom svijetu nije bio plač nego se posrao, na što su babice i jedna stara baba koja je uvijek stajala kraj poroda, navodno za sreću, rekle da će ovo dijete sigurno imati bogat život i malo kisele u licu pobrisale novorođenčetovo govno sa sebe. Neviova majka Tereza, navodno Čehinja čiji je djed bio slastičar i napravio prvi slatki omlet u Voloskom, umrla je par tjedana nakon Neviovog rođenja, navodno opet nešto sa starom modrom galicom koje je u štali Neviova djeda bilo na bacanje.
Istina je da je Antonić bio glup ko kurac, i da su mu vlasti za njegove smrdljive informacije davale svako malo tonu galice koju je on ponekad trpao u jelo, šećer i salatu, govoreći svima da su to talijanski bonboni, čime je počastio i Terezu po porodu za sreću njenu i djetetovu. Neviov otac Anjelo, Antonićev sin, koji je u doba poroda bio na brodu u Rusiji nije nikad ni vidio Nevia jer je skliznuo po zaleđenoj palubi broda, prasnuo u ledeno more te još za sreću obitelji završio pod vijcima ogromnog brodskog propelera.
Što je ipak ispalo kao nezgoda a ne kao alkoholizam te je obitelj, zapravo Antonić, dobio sitnu novčanu nadoknadu kojom je kupio kompletno beskoristan dio zemlje, na padini iznad Dobreća, bez ikakvog prilaza, zapravo šugavi stjenoviti grebenčić od deset metara. Jedino što si mogao tamo raditi je bacati kamen gore i gledati kako se kotrlja nazad dole, što je mali Nevio i radio, sve dok mu se jednom grota nije otkotrljala nazad u tintaru te mu je lijevo oko bilo zatvoreno dva tjedna, ali uz pomoć galice dragog djeda bol se proširila na cijelo tijelo sve dok doktor Vlah nije uskočio u pomoć s već znanom tabletom - "A ja , telo se mora zbudit!"
A priča se da su u Anjelovom limenom ormariću na brodu pronašli samo razglednicu Lovrana i par paketića modre galice.
I tako uz sigurne i "čvrste" obiteljske korijene, natalno proročanstvo i modru galicu Nevio je morao postati malo drukčiji od vršnjaka
s kojima se i nije previše družio.
U početku ga je njegov neobični dar veselio kao i svu djecu koja imaju nekakav dar ili tajnu koju još nevino čuvaju ili očekuju smisao svega toga ili jednostavno misle da su isti kao i ostali..
Šokovi koje su kamen, tableta i galica potpomogli učinili su mali nervno kemijski poremećaj u Neviovu mozgu i on je mogao vidjeti kako ljudi prde.
Točnije vidio bi kad bi ljudi prdili ili preciznije kad bi netko u Neviovoj blizini prdnuo Nevio bi to vidio u obliku svijetloplavog, kristaličastog dima iza guzice osobe koja bi prdnula.
Naravno da je dugo mislio da i drugi to mogu, tim više što je prdnja u njegovoj kući bila česta, dobrodošla i razlogom veselja. "...Dinar manje doktoru" - veselo bi uzviknuo djed Antonić nakon sočnog rafaliranja što bi u Neviovim očima izazvalo veselje-čuđenje i kolutanje kao kad je Petar Pan prvi put vidio onu kukac-curicu ili kad je onaj nijemi mali Eskim prvi put vidio snijeg i liznuo ga te dobio upalu pluća i umro u groznici na sanjkama kolutajući kosim očima; e pa tako bi Nevio živo kolutao očima dok bi gledao kako ukućani prde. Kasnije u školi i na vjeronauku (da, moglo se ići na vjeronauk, Tito je bio elastičan) sasvim veselo je čekao da ozbiljnim profesorima i popovima izleti plava vesela maglica ispod crnih halja i mantija.
Veselo je i s čudnim smiješkom trčao iza djevojčica na satovima fiskulture a ljeti na gradskoj plaži češće je trljao oči od prizora nego li plivao. Malo se začudio kad je prvi put dobio batine od Đanija z Veprinca čiji otac je ostao bez ruku na jednoj fešti; stari Gino se kladio da može zaustaviti golim rukama stražnje kolo novog motora Marinota, Talijana koji je ostao u Veprincu i imao motor.
Postavili su motor naopačke na veliki stol i Marino je dao gas a Đanijev otac je zapičio obje šake u žbicasto motorno vreteno i na opće veselje svih prisutnih uskoro bio bez šaka a krvave kanotjerice, a prsti su mu letjeli zrakom i završili jedan u bevandi a jedan navodno na roštilju, a ostali pod nogama plesača koju su veselo plesali i pjevali - "...Marina...Marina...Marina..."
Mali Đani je otada uvijek malo nadrkan i kad mu je Nevio pričao pizdarije kako vidi ljude kako prde i nekakav plavičasti zrak normalno da ga je namlatio i gurnuo na hrpu svježeg dreka kojeg su israli veseli posjetioci fešte, kraj stražnjeg zida od crkve u Poljanama jer se WC još gradio a vino je bilo kiselo.
Kako mu je otac bio bez šaka i štošta toga nije mogao sam a kamoli brisati guzicu ili prati jaja, mali Đani je obavljao sve to i sigurno je znao da iz guzice ne izlazi nikakav plavičasti dim nego govno, smrad i sranje i grozota i sav Borotalco koji je krao svojoj slijepoj majci Bosiljki (navodno nešto u vezi modre galice u djetinjstvu) koja je prašak dobivala od Marinota, Talijana koji je ostao u Veprincu i imao motor zbog kojeg je Đanijev otac ostao bez ruku, uglavnom sav Borotalco ne bi uspio prekriti smrad dreka sa Đanijevih ruku i naravno da je bio nadrkan i rabijatan.
Misleći kako ga mali Nevio sočno zajebava puknuo ga je i još mu nogom zatofao lice u topli domaći drek.
Drugi dan je Nevio u štali između vreća modre galice našao ono malo rozamunda ogledalce i stavio ga sebi ispred šupka i prdnuo i ponovo se uvjerio kako iz guzice čak i njegove izlazi plavičasti dim te je otrčao k djedu i veselo mu to rekao a djed je opet zvao doktora Vlaha i mali Nevio je opet rigao nabreknuta kurca.
Kako je rastao nekako se naviknuo na taj rascijep da dim postoji ali da ga svi ne vide pa nije više ni pričao o tome ili je pazio kome priča a uglavnom su to bile tupaste curice iz Dobreća i Tuliševice koje su ionako mislile da je modra galica talijanski bonbon.
Nevio im je bio simpatičan jer je bio jedini koji ih nije pipao za sise i guzicu nego pričao o plavičastom dimu iz guzice.
Ali kao i svako odrastanje i Neviovo je bivalo sve težim jer mu je bilo sve neugodnije gledati tko sve ne prdi i gdje i da svaki prdac ne nosi neopisivo veselje a čak nije ni plavičasto-kristalnog oblika.
Nije maturirao jer su mu pronašli modru galicu u torbi i po džepovima kute i po stranicama knjiga i u cipelama a to mu je sve luđi Antonić trpao jer više nije znao kamo s galicom.
Priča se da je Antonić i lijes sa tijelom svoje žene Veronike natrpao modrom galicom.
Veronika je umrla od nečega na jetri a svi tvrde da nije kap alkohola popila u životu - "...a jetra plava kako modra galica..."
Jadni Nevio je u vojsci (JNA) poludio od silnog dima iz tog mnoštva guzica koji čak nije bio nikakve veselo-plave-kristalne-boje nego nekakva otužna smeđe-zelena jalova smjesa svega lošega.
Dobio je telegram, obavijest o smrti majke Veronike.
Sanjao ju je kako odlazi svetom Petru i on prdne i dim nije plavi nego narančasti.
U snu je počeo vikati - "NE NE NE NE" - i probudio pola kasarne pa su ga poslali malo na promatranje pa doma; naime doktori su se smijali hodnicima prepričavajući kako je jedan vojnik prdnuo dok je bio pod rendgenom pa se sve to vidjelo a Nevio je ustao i rekao da on to vidi i bez te sprave pa da sigurno može u neke specijalne špijunske jedinice, stvarno se nadajući da će njegov neobični dar naći smisla i mjesta. Dva velika vojnika su ga strpala na vlak i rekli mu da se ne vraća i da ne priča nikome o tom događaju.
A u ona vremena biti nečasno otpušten iz vojske nije baš značilo neku sreću i Nevio je postao jako tužan i tih dok se nije oženio za "dvouhu" Darinku i kad je počeo glasno govoriti da bi ga ova čula jer kad bi bila okrenuta desnom stranom prema sugovorniku ne bi čula baš ništa a kad bi bila okrenuta lijevom stranom kroz ta dva uha bi čula neku čudnu smjesu eha i mumljavine pa je samo jako glasno govorenje moglo doprijeti do mozga naše Darinke.
Vjenčanje je kao što već znate odmah bilo obilježeno sranjem, samoubojstvom nevjestine majke Marine.
Naravno na grob su napisali Rozamunda Draginić a kako je imala par zlatnih zubi lovranski grobar, blesavi Mauro iste noći je izvadio leš iz groba a s njega zube i kupio si drugi dan televiziju te vidio da počinje još jedan rat, domovinski, te zbrisao u Italiju gdje radio kao skretničar vlakova pod lažnim imenom Maurizzio dok nije sam sebi krivo skrenuo vlak za Udine.
Nevia nisu zvali u rat zbog nekog čudnog podatka u dosjeu.
Nevio i Darinka su dosta uspješno preživjeli sva ta sranja.
Nevio je radio kao dopunski vatrogasac a Darinka u pekari.
Nevio se i dalje mučio sa svojim darom; vidio je Vitasovićev prdac na MIK-u u Kastvu kad je bio u dežurstvu; dok je gasio požar u hotelu Ambasador vidio je kako Ivo Pogorelić panično prdi na balkonu; Zdravka Čolića u anđeoskom bijelom odijelu na ljetnoj pozornici; sve ribarske; čak mu se čini da je i bivši gradonačelnik Opatije dr. Muzur znao poplaviti oko guzice a onaj postolar porculanskog imena što se gura u politiku da ne pričamo.
Nevio se prilično iznervirao i zbunio kad je dežurao na LFF (Liburnija Film Festivalu tko ne zna) gdje je vidio neke drukčije i nove prce, njemu nepoznate a kad su mu rekli da će možda ići u Zagreb na nekakav Gay-pride (festival od pederi) kao dopunski security potpuno se sludio i odglumio napad gripe i odlučio da nešto mora napraviti.
Nije problem u pederima jer on je "demokrat" i znao je da je onaj vlasnik oštarije u Brgudu "...isto tako malo nesrećan..." ali kako bi izgledalo da po kući urla i objašnjava gluhastoj ženi Darinki - "...GREN VA ZAGREB NA GEJ PRAJD..." - a ova ne čuje i ne razumije i opetovano pita a susjedi slušaju - "...TO TI JE KAD PEDERI..."
Srećom Antonić je umro i Nevio je naslijedio i prodao te silne tone modre galice koje su i dalje stizale.
Prodao ih je nekakvoj ribarskoj udruzi iz Mošćeničke Drage i s novcem odlučio otputovati u Rusiju pod izlikom da ide potražiti mjesto gdje mu se otac Anjelo utopio i baciti vijenac.
Zapravo je u jednoj klinici uplatio da mu laserom "otmu" vid i da bude na miru i u penziji kojoj se nadao sa spremnom pričom da je zbog šoka u vezi oca doživio nekakav moždani udar koji je rezultirao sljepilom.
Lukavo ali nedovoljno.
Dobio je penziju i ostao bez vida ali je zaboravio ili nije ni mislio na memoriju.
Blic (flashbulbmemory) pamćenje je izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon iznenađujućeg događaja značajnog za osobu. Za blic pamćenje je specifična potpunost, točnost, živost i otpornost na zaboravljanje.
Sjećanja na prdeže koje je donedavno vidio a sada mu u vječnom mraku slisko i fluidno kližu mozgom postajala su sve gora i gora i naš Nevio je u duhu svoje divne okoline veselo opasan kamenom, dinamitom i s grumenom modre galice u stomaku skočio u praznu šternu a Darinka ga nije ni čula jer je baš onim neuhom bila okrenuta prema šterni i bacala modru galicu glupim kokošama koje već mjesecima daju sve manja jaja ili uopće ne, i sjetila se kako je i njoj jedanput bilo slabo od tih plavih bonbona i koji kurac joj je bilo kad se udavala za ovog čudaka koji vidi kako plavi dim izlazi iz guzica i još se dao oslijepiti i - "...ma gdje to opet miniraju..." - pomislila je kad je čula neku potmulu tutnjavinu i nije mogla ni zamisliti da se tijelo njenog muža upravo u krvavo-modro-galičastim komadićima zalijepilo po vlažnim i stoljetnom mahovinom obloženim grotama stare i prazne šterne.
(Šternu nisu punili od kad se Alfredo Puh, Antonićev djed, prije puno godina bacio unutra a mali Antonić našao oko u maneštri.)
"Mogla sam se lijepo udati za onog malog od mesara iz Medveje koji me pipao na fešti u Poljanama kad je onaj pijanac ostao bez šaka zbog nekog motora, možda bi mi i ove uši sredio."

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees