Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
19.3.2010.

DOKAZ DA SMO VEĆ U RAJU part two

ili ODSUTNOST BOGA ili par njih
(a i krčma ne radi pa...)

Dugo mi je trebalo dovršiti misli o ovome. Zgađenost kao mogući način življenja. Film "La teta asustada"(kojeg su preveli kao Mlijeko tuge ali točnije je Tužna dojka/sisa) je pomogao.
U filmu djevojka Fausta, obična peruanska ljepotica, nosi krumpir u pički. U uvodnoj sceni stara majka leži na uskoro death-bedu i pjeva pjesmu o svom silovanju za vrijeme nekakvih nemira i eskalacije delinkvencije u Peruu. (sukob maoističke skupine Sendero Luminoso i paravojski i vojski). Nježna pjesama o silovanju penisima i rukama i trpanju odrezanog penisa ubijenog joj muža u usta:
"...mlitavi penis mog jadnog Josefa... aaaaiii... moj Josef..."
Plus trudnoća.: "...a ti si to sve vidjela i osjetila moja mala djevojčice u mom trbuhu... utrobi ružnih sjećanja... pjevajmo da se ne bojimo... moramo pjevati..."
Kasnije majka stavi Fausti krumpir u pičku da bi otežala ili spriječila silovanja: "...odvratnosti se može oduprijeti samo drugom odvratnosti..."
Fausta se boji svega i pjeva. Prema nasilno/nametnutom vjerovanju majka joj je preko dojke/mlijeka prenijela strah. "Bolest straha" koja je Fausti otela dušu. Fausta se stalno znoji i ruši na pod. I svako malo odreže klicu krumpira koja viri iz. Dok totalno ne popizdi i poželi da joj izvade to sranje iz utrobe.

Sve je smješteno u pješčani, siromašni i šareni raj. Gledaju se sapunice a obitelj radi u agenciji za organizaciju vjenčanja, smiješnih južnoameričkih, ružičaste stepenice vode par u heaven ili velika sofa za gledanje tv kao pokloni brojne obitelji koja pleše salsu. Prava hrana je samo za slikanje, rent-a-food, ostaje čips. I krumpir u pički.

Mislim da bi umjesto elektroničkih naprava za zabavu u kućama trebalo imati memory room. Sobu u kojoj bi bile smještene one plastične bočice za sample govna. Uzorak s imenom i datumom.
I svaka osoba koju sretnemo, upoznamo (dublje ili površnije nevažno) ili imamo posla s njom na bilo koji način da nam odmah podari bočicu svog govna.
Ne vrijeme, pažnju, ljubav, toplinu, razumijevanje, bol, odsutnost, neopisive izmjene raspoloženja, sigurnost, disanje nego bočicu govna.
I onda sjedneš u sobu izvučeš bočicu, kad poželiš, i razmišljaš o toj osobi prema vizualnim uputama koje ti ta mala "nakupinica" dreka sugerira. Jer nekako mi se čini da sve što je "lijepo" u nekome pripada toj osobi a sve što je "ružno" pripada, ostaje nama. Jako brzo ćemo pronaći ružno. Pomno slijedeći upute one dosadne RIGHT-WRONG vage, peze ili kako se već to zove. Tako da je bočica sasvim moguća situacija. I naravno to je prilično solitary act tako da je "religioznost" odmah uključena.

I onda HRVATSKA TRAŽI ZVIJEZDU čuva 15 najboljih "muževa" ovog kraja. Među njima dva bivša drota, 3 bivša neuspjela dilera, jedan ratni zločinac i ostatak lokalni štemeri. Na kraju zabave dječje karnevalske povorke u crnim skafanderima, ružnim pogledom ga čuvaju od armije male malene dječice koja izdrogirana i hipnotizirana katodnim trauma-lunaparkom, teroristički molećivo traže autogram. Pjevajmo da se ne bojimo.
JMBTinturić

p.s. hvala Dobriši!

web by Stylefor.Bees