Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
28.1.2010.

ŽABLJI KAŠALJ

ili susret sa Severinom ili crossroad*

Severina, hrvatska najpička i umjetnik je sagradila kuću na Poljanama. Iznad Ičića, mjesta u kojem Igor Bajok organizira filmski festival. Rodno mjesto moje bake, mame etc. Moja baka me je prije dosta godina ovako iznenadila: "Čuj Mali, ti si u kurcu i weirdo i ja sam ti kupila grobnicu!" Naime, groblje je postajalo premalo i mjesni/grobni odbor je ponudio lokalnom življu prednost u kupovini preostalih grobnih mjesta i moja baka ih je kupila par. Jedno i meni.
Mada sam tada imao nedovoljno godina da razmišljam o smrti i pogrebu, hvala joj. Sigurno je ubrzala i promijenila neke moje stavove. Mlad čovjek lako misli da je vječan i neuništiv. Kasnije je ispalo da imamo i jednu grobnicu u Opatiji i da je zamišljeno, za sada, da me tamo pokopaju. Nevjerojatno, imam privilegiju pokopati se na dva mjesta. Gornji dio tijela u Poljanama a bulju i noge u Opatiji, recimo.

Kad sam saznao da Severina gradi kuću pomislio sam da bi možda htjela i grobnicu u blizini. Zvijezde vole takve situacije. Kao faraoni recimo, puno prije smrti krenu u gradnju svog posljednjeg ležaja. Nonšalantni ali organizirani odnos prema smrti daje jedan čudni sexappeal kojeg obični smrtnici doživljavaju kao prolog oslobođenja vlastitog straha; bogati, moćni, slavni a svjesni smrtnosti, vau!
"Tko smo mi da se onda bunimo?" - u jedan glas povikaše grčki vojnici nakon uvođenja čizama kao obavezne vojne opreme jer se Ahilejeva sandala pokazala ne baš sigurnom. Tamo ispod zidina Troje. A dragi Homer je kao i svi slijepci, istančanog njuha, sigurno uživao u mirisu te modne promjene.

Odlučio sam Severini ponuditi otkup grobnog mjesta a i htio sam je vidjeti uživo, taj sjaj i miris benzina. Ali sam se maskirao u screenplaywritera jer sam znao da ona voli umjetnost i da nije plainpička kakvom je porntube želi prikazati. Ona je prava i expresivna umjetnica čija izraz nadilazi glupe vremenske i trendy sfere. E-mailom sam joj objasnio da imam scenarij u kojem bi njen lik više nego dobrodošao.

Na terasi njene kuće:
"Dakle o čemu se radi?" - pitala me, u crvenoj haljini a oleandri joj škakljaju gola leđa. (lat. - nerium oleander)

"Pa radi se o putovanju tri barona na prekooceanskom brodu u jeku prvog svjetskog rata"
"Ah povijest, obožavam povijest!" - rekla je veselo i podigla lijevu obrvu i napućila usta**.

"Dakle baroni Frogkof, Ketkaf i Woodcough putuju brodom preko Atlantika i sjede, zamotani u deke u ležaljkama na palubi broda.
Lagano pijuckaju, puše cigare, namještaju monokle i razgovaraju o stvarima o kojima baroni na palubama brodova obično razgovaraju.
Odjednom Frogkof počne jako kašljati i crven u licu počne se lupati po prsima, skrivenim ispod deke, fraka i precizno uštirkane bijele košulje.
"Oh pa Vi gadno kašljete, barone Frogkof!" - istovremeno uzviknu Ketkaf i Woodcough.
"Ah to mi je od mačke. Znate moja unuka ima mačku koja često skače po meni. A ima čudne navike ta mačka, znate pored našeg dvorca u šumi je veliko jezero ali nažalost trulo, voda je trula i tamo živi ogroman broj žaba koje ta mačka lovi i jede i vjerojatno kako je voda trula tako su i žabe trule pa je mačka vjerojatno pokupila nekakvu infekciju koja se kod mene reflektira kao jaki kašalj. Trebao bih srušiti šumu i isušiti jezero"
"Ah hahahaha žablji kašalj hahahaha dragi Frogkofe " - nasmije se Ketkaf a Woodcoughu od smijeha ispadne monokl:
"Da žablji kašalj hahahahaha " - i sva trojica se nasmijaše i veselo ustanu i krenu u salon broda gdje sada nastupate Vi kao pjevačica u
koju se Frogkof zaljubi i tu krenu razne situacije; neuzvraćena ljubav, ubojstvo, nestanak vode na brodu, gusari i vanzemaljci.
Na kraju samo Vi preživite i na pustom otoku osnujete samostan ali nevidljivi otočni duh Vas noću posjećuje i uzima Vaše tijelo i Vi ste tada u jednoj nedoumici između duhovnog i tjelesnog i tako!"

"Ma kakav je to scenarij!!!" - naroguši se Severina a jedna natikača joj ispadne sa stopala - "Tko ste zapravo vi, vi niste pisac, što želite???!!!???" - raskrinkala me i nafurila se.
"Želite li kupiti grobnicu na groblju u Poljanama?" - rekao sam smireno.
"Ma marš van ludaku jedan!!!!!!!" - zaviče umjetnica i zašvizdi drugu natikaču u smjeru moje glave.

LA VERITE

Sve ovo sam poslao direktoru "Plive" kao scenarij za promo-spot za lijekove protiv svinjske gripe nadajući se da će on razumjeti duboke poruke o bolestima, smrti, prevenciji i svemu tome a još umiveno likom hrvatske najpičke; dakle sugestivno i opravdano ali u uzvratnom mailu stiglo je ovo: "Dragi JMBTinturiću, nadam se da ste svjesni Vaše duboke poremećenosti i kompletnog nerazumijevanja ozbiljnosti situacije" - i još hrpu nesuvislosti koje su me razočarale i rastužile.

*crossroad/raskrižje puteva je mjesto gdje se potpisuje ugovor sa Vragom, osobno. Američka, južnjačka blues mitologija. Kod nas se to valjda potpisuje u Dalmatinskoj zagori.
**mislim da rijetko tko može (a i želi) dignuti lijevu obrvu i napućiti usta istovremeno. Severina je jedinstvena.

JMBTinturić

p.s. - autor slike "Achille et Briseis" je moj školski drug Agostino Carracci (1557-1602) iz Bologne.

web by Stylefor.Bees