Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
19.11.2009.

PERO

(ili celestinsko proročanstvo)

1.
"Imam četrdeset godina i nikad nisam nikoga ubio i uvijek sam sam" - pomisli Pero i poželi promijeniti program na tv-u. Dosadilo mu je gledati "Život pataka", zna sve, koliko su vezane jedna uz drugu i koliko se paze. Nevidljivi spiker je rekao da su prilično "ubojite" kad im je život ili zajednica u opasnosti.
"Pa šta!?!"
Mora se okrenuti na drugi bok, pomaknuti svoju ogromnu guzicu i mlitavi stomak da bi pronašao daljinski upravljač. Malo je zadrijemao tijekom "pataka" i plastični, masni predmet pao mu je negdje ispod tijela na smeđem, kosim crnim crtama prešaranom kauču. Sjetio se da je gledao da se astronauti tako postupno i smotano gibaju u modulima, dio po dio tijela, ne tijelo kao cijelina, recimo. "Ovo je mali korak za čovječanstvo ali je veliki napor za mene" - pomisli i nasmije se u sebi.
Čini mu se da bi možda mogao okrenuti kauč tako da se i druga strana ulubi i anatomizira prema njegovom tijelu. Ovako ga ponekad zaboli kuk i lijeva ruka kao da mu je smlavljenija nego desna od stalnog ležanja na njoj. "Pa šta" - pomisli i sjeti se da bi onda trebao cijelu sobu prearanžirati a to je davež i trebao bi zvati nekoga da mu pomogne a tek to je davež.
"Glupe patke, to sam gledao već, kako im ne dopizdi biti stalno zajedno, glupo stado ili jato kako se to već zove. Pa već prvih sedam mjeseci nauče sve o jedna drugoj, nema promjena, okay putuju negdje kad zahladi.... ili to ne rade patke?"
Pronašao je daljinski i malo se čudio kako ga nije "brže" osjetio a ispod desnog bubrega mu je ležao i u mekanu nadbubrežnu kožu utisnuo kockasti reljef površine daljinskog upravljača.
"Trebao bi se malo gibati možda ha, mogao bi od sutra, bolje prekosutra, sutra je ona serija, evo od prekosutra ću između tri i četiri prošetati do parka i nazad, onda je prazan "hod" u programu, ma ne, onda je gužva vani...." - i pokuša promijeniti program kad nevidljivi spiker iza slike jata patki započne priču o neobičnim momentima u životu pataka.
"Hm?"
Neki profesor je negdje napisao neku teoriju o suicidalnosti i homosexualnosti među patkama. Navodno je kroz prozor nekakve čitaonice ili tako nešto gledao dvije patke kako se divlje naganjaju po travnjaku ispred te zgrade i zapravo igra je sve divljija i agresivnija i profesor shvati da jedna patka opasno ganja ovu drugu. I ova proganjana se u panici zabije u prozorsko staklo čitaonice i profesor shvati, bio je prirodnjak, profesor biologije ili sl. da se ova zapravo u strahu pokušava samoubiti, staklo je bilo krvavo i kljun malo zgnječen, a ova druga joj, potpuno "wicked" i bizarno, priđe i tako ošamućenu i polumtrvu je naguzi, zapravo mrtvu, suludo. Profesor je izašao i ulovio killer-fuck-duck i ovu drugu, dead-duck i shvatio da su mužjaci, patci, fuckin' Donald-fuck-Duck, perjati kva-kva gayevi.

"Svašta"
Pero se sjetio da su mu roditelji za neki rođendan poklonili zeca u nekoj žičanoj gajbi i da je jednom dok je bio sam doma gurnuo kurac kroz romboidnu žicu i glupi zec ga je ugrizao, glupi agresivni kupusožder. Onda se sjetio da mu je i poklopac od zahodske školjke pao na kurac kad je prvi put pokušao sam pišati. Taman je kurcem sezao do hladnog porculana školjke i nespretno je nekako zateturao i gurnuo "malo" klimavu školjku i crni plastični "jebeni" poklopac mu je poklopio kurac.
"Glupi stari i njegova sjedenja i rješavanja križaljki na zahodu, on je kriv da je školjka bila klimava."
Okomito; česta karakterna osobina, pet slova: ŠUPAK.
Nije im nikad, roditeljima, rekao za nezgode s kurcem a nije baš ni jebao puno u životu.
"Pa šta! Super je drkati" - pomisli i promijeni program jer ove patke su too much a i bit će repriza.
Sigurno.

2.
Pero je prvi televizor dobio još dok je bio klinac. Stric mu je bio elektotehničar i poklonio mu je mali portabl, crveni, dva programa, ali televizor. Zapravo jednom prije mu je poklonio gramofon, Tosca, ali muzika nije baš bila neka situacija, prezahtjevno.
"Moraš se skoncentrirati a zauzvrat ništa. TV je bolji" - mislio je Pero.
Kako je bio debeo oduvijek, nije baš mogao voziti biciklu ili naganjati loptu po ulici. Drugi klinci bi ga zvali ispod prozora: "Pero , Pero !!" - a on bi krvavih očiju i katodiziranog izraza lica mahnuo znak "Ne" i spustio rolete. Smetala mu je vreva i buka sa ceste.
Starci se nisu baš uzbuđivali što mali visi u sobi i bulji u ekran cijele dane. Nije loš u školi a i bolje da ne zvjera po ulici i razbija koljena.
"Ne moram ni čitati više, pa skoro sve je tu, snimljeno, super" - pričao je klincima u školskom wc-u.

3.
Pero se probudio usred noći.
"Žuljao" ga je stomak.
Do kasno je gledao neku emisiju o proizvodnji pašte u Italiji i ogladnio je i nakrcao se krastavaca i dvopeka. Previše ali mmmm, baš je pasalo. Dok je spavao, zli preprženi kruh je u suradnji s kiselom tekućinom "zelenih dilda" izveo svoju prirodnu kemijsku igru i napunio Perov stomak zrakom i uz glasne i probadajuće prdeže Pero se probudio. Nije siguran da li više od smrada ili up and down propadanja pa nadimanja glupog stomaka.
"Trebali bismo biti saveznici, uostalom ja te hranim" - reče u smjeru stomaka i lupi se šakom u predio ispod pupka, fino mekano bijelo meso, okay sa malo dlaka, i zbog izazvanog trbušnog "abortusa" isprdi se sočno u sedam rafala sa onim osjećajem kao da nešto gura tijelo naprijed.
"Ah! Bolje od psihoanalize" - zadovoljno pomisli i sjedne "u" kauč poput vozača formule, stisne broj devet na masnoj i odavno nečitljivoj tastaturici daljinskog i evo ga u njemu naljepšem svijetu, Nature-tv, noćni dio, slike galopirajućih valova, Pacifik negdje, valjda, cijelu noć - ".... jebote glupi Tantal i Heraklitoris i onaj nizozemac s imenom poput tvrđave u kojoj žive lezba-vještice, hmm, Kirkegard, ovo je najbolje, ovo je struja, ovo je G-spot, valovi na ekranu, plazma-heaven jednim prstom".
"Možda bih mogao otvoriti prozor, smrdi ovdje, ma ne da mi se ustati, uostalom sve sam to ja, VodaVatraZrak i, i hmmmmm, neću."

Koncentracija kojom Pero prati valove koji se pregibaju po njegovom 90x107 ekranu slična je onom mantričkom moljenju budističkih svećenika dok im iznad glave prijete kineske puške. Usprkos smrtnoj prijetnji njihova tiha pjesma i ljuljanje naprijed nazad sa skopljenim rukama nadilazi ovozemaljsko postojanje. Napete i fokusirane Perove zjenice ne bi primijetile ni da mu tajfun Suzy uđe u sobu a preciznost kojom mu mozak secira i rendgenizira pixele neživo-žive "prirode" opakija je od onih sinkroniziranih, animiranih shema-prikaza atoma-elektrona koji putuju nevidljivim putanjama u cijelom svemiru.
Blagi osmijeh, mišićna extaza lica, dok mu koža lica mijenja boju kako valovi dolaze sa pučine, ljubičasto-plavi u daljini pa sve svijetliji prema žutom sudaru s nevidljivom obalom, valovi se zabijaju u rub ekrana, nema stvarne usporedbe sa ničim. Osmijeh vječnog spokoja koji je možda nastanio lica Isusovih apostola nakon njegova uskrsnuća pičkin je jebeni diletantski dim naspram transfixanog, uberprenesenog i posvećenog izraza na Perovom licu:
"Oh čovječe, NIŠTA A SVE!!!" - 0-1-1-0-1-1-0-0 mu je otipkavalo u mozgu - "je-be-mi-se-za-va-lo-ve ali ovo ogromno gibanje a ne moraš ništa, to je..."

4.
Pero zna o stvarima, uostalom koliko toga je "vidio" više puta i zna da je ispravno postupio kad je glupog pizza-boya gurnuo po stepenicama kad mu je ovaj počeo "soliti" da imaju oni u foodu i druge stvari osim pizze; pašte i one kockaste pizdarije u aluminijskom tanjuru.
"Što je htio reći da sam jednodimenzionalan, da uvijek isto?! Seljak " - mislio je - "...ni u jednoj emisiji nikad nitko nije loše govorio o pizzi, kruh možda smeta malo ali pizza mmmmm!"
Pero leži na kauču s kartonom "bivše" pizze na prsima a jednom rukom se češka po trbuhu i svako malo gurne kažiprst u pupak a na ekranu je reklama za one kućne čamce kojima oblikuješ "savršeno" tijelo.
"Ma da , probao sam ja i jabučni ocat i one tablete od jabučnog octa i jebene borovnice tjedan dana i ništa, nisam ni gram izgubio i sad će ovi veslati po dnevnom boravku i kao bit će fit - n e m o g u ć e - to je tako , neki se rode debeli neki ne i to je tako, ne postoji drukčije, sve je zbog reklama, da je žena Coco Chanela bila debela svi bi proizvodili ogromne bunde, ma ne Coco je žena, onaj drugi, Lagerfeld, ne on je gay, uf fuck što je ovo? umro je Patrick Swayze, duh baletan, jebiga " - i Pero se isprdi i promijeni program i baš potrefi neku glazbenu emisiju i neka mala obučena kao cirkus-lolita s plavom kosom razgovara s Hladnim pivom nakon koncerta - "evo, evo, oni su debeli a slavni, znoje se ko svinje i sve i šta fali, glupe reklame " - i Pero ustane i skine se gol i uz jako talasanje trbušine i
mahanje ruku urla po sobi i imitira poznati dance - "EAT IT EAT IT JUST EAT IT" - sruši se na kauč i isprdi još malo pizze sa slavonskim kulenom i kukuruzom iz sebe.
Pero zna o stvarima i mogao bi danima pričati ljudima o nekim stvarima, čak i onaj tv-tarot je skužio - "... evo i Puma i Adidas su se pomirili nakon 50 godina i nove šlape zvat će se "Pumadas" - cereka se u sebi Pero.
"Koji kurac on misli, glupan s kacigom, mogu gledati nogomet mjesec dana i pojesti pizza koliko on nije vidio pički u svom životu!!!".

5.
Pero leži na kauču i gleda televiziju.
Telefon zvoni ali ne pada mu na pamet ustati se i javiti. Gleda istovremeno "Prijatelje", rezultate nogometa na teletextu i snimku sjednice Sabora. Prebacuje te programe i uspijeva pohvatati sve bitne momente i zadovoljan je kako to uspijeva. Negdje u mozgu osjeća da je to super, dimenzija, nije stvar u druženju, ovdje je real, stalno si u nečemu, dio si. Sve je glatko i toliko toga se dešava.

6.
Pero briše sperma-fleke sa ekrana.
Izdrkao se i sočno svršio po Nikolini Pišek koja je smireno u crnoj haljini najavljivala humanitarni koncert za spas napuštenih životinja.
"Šta mene ne spasiš, ja sam mali lonely dog vau vau!" - i legne na kauč. Razmišlja kako uopće postoji izraz lonely, usamljen, nemoguće je u današnje doba biti usamljen, možda oni glupi gay-artisti ali ne postoji usamljenost, možeš biti "sam" ali uvijek je nešto, kakva tuga, pa moja stara je cijeli život sjedila u kuhinji, kuhala i gledala tv i šta, nije nikad rekla da je usamljena ili nešto, jer to ne postoji, rekla bi ona, to izmišljaju oni neuspješni pisci koji uporno žele čovjeka prikazati kao neko nespretno biće.
"Kurac ti je nespretan glupane.
Usamljenost je umjetnička izmišljotina, evo. Jebote lonely!"
Mala slina mu izmili na doljnju usnicu i on se začudi kako to jer nije ništa govorio, samo je mislio.
"Previše mislim" - nacereka se Pero u sebi dok crvenoj majici pored pizze, sperme, znoja i noktiju dodaje trag sline iz ustiju.
"Evo ti umjetnost, pederčino, izloži moju majicu hehehehehehehehehehehe!!"

Kasnije po noći, u mraku, dok mu svijetlost sa ekrana poput blica "grebe" lice pa malo vidi pa ne vidi svoju trbušinu, Pero gleda dokumentarac o slonovima i kako se jedan rodio nejak i krdo će ga uskoro ostaviti lavovima ako se ne ustane, sav slinav od sloničine utrobe i Peru se učini da mu u mozgu raste kvrga nekog osjećaja kojeg nije prije osjetio, kao na trenutak je pomislio da je to baš jebeno smišljeno u prirodi ali odmah pomisli - jebeš jednog slonića,
šta je jedan slon naspram vječnosti i nacereka se u sebi i prebaci program i odjednom mu je sve veselije.
Reportaža sa Gay-pride-a: "Evo ih, usamljeni, hehehe, obuku se kao strašila, plešu po gradu i šta, odu doma i usamljeni su, daj, Y M C A, mama ih je previše češljala pa su lonely. No way!!!!"

Zaspao je i u snu su mu slonić i jedan gay pokušali ukrasti daljinski i Pero ih odjednom hiperdimenzioniran gazi ogromnim stopalima i pjeva "...some guys got all the luck..." - i cerekajući se probudi, isprdi i prebaci na broj devet. Smrzne se od prizora i hipnotiziran dočeka zoru. "Oh , čovječe " - mu nesvjesno i skoro nečujno izlazi iz ustiju.

7.
Pero užasno brzo jede i nikad nije imao djevojku.
Zapravo ne odvaja glavu od ekrana i često pojede i komad kartona u koji je "zamotana" pizza ili sir još u onoj crvenoj foliji za koju nije siguran da li je to najlon ili neka finija stvar. Ne bavi se ničim, ne zabija čavle, nije nikad cijepao drva ili zamijenio ventil za vodu. Ali zna sve ekipe svih nogometnih reprezentacija od 1972. na ovamo.
I to bez greške ili zamuckivanja.
"Ovo drugo se sve nauči ako ti zatreba, mislim oprati kadu, ali ovo, ovo je talent, s time se rodiš. To jednostavno možeš, nije prisila, zapamtiti sve te stvari, to je iznad inteligencije, to je nešto zbog čega svi zašute za stolom i prestanu sa svojim kva kva. Znam da im je svima neugodno s tim njihovim "znanjima", to je kurac, to moraš pa pretvoriš to u vrijednost ili jebote kaznu ali ovo, ovo je iznad, ovo je nenadjebiva povezanost sa svime u svakom trenutku, to je neizostajanje " - misli Pero.
"Kako objasniti nekom blebku da su to drugo sve pojedinačni, mali, nevidljivi zahvati i oduzimanje vremena. Ovo ovdje je spojenost. Bez truda dobiješ sve, čovječe, sve."

8.
Pero leži na kauču i promatra kroz rupe u plastičnoj roleti kako se diže sunce pa se okrene prema zidu svoje sobe i gleda kako se jarko narančaste točke prilično brzo pretvaraju u svijetlo žute, pa skoro bijele.
Ustane kao da će nešto važno učiniti, nekom silinom koju obično ne koristi približi se prozoru i digne roletu do pola, malo škicne van i pomisli - "Ma ne, nema vani ništa, ovo je samo glupo sjećanje kad sam bio klinac pa bi me sunce izmamilo van, no way!" - spusti roletu i legne na kauč i prebaci na broj sedam - "...jebalo te sunce, ionako je tu!!"
Na broju sedam je dr.Huckstable aka Cosby objašnjavao svojoj maloj musavoj kćerkici kojoj je upravo usahnuo cvijet kako cvijeće treba zalijevati i brinuti se i onda joj je objasnio više toga u vezi prirode, odnosa, pažnje i svega nečega.
Pero se meškolji u kauču jer mu se užasno piša i ne da mu se ustati i misli - "Boring, cvijeća ima i previše!"
Pero baš ne i izlazi iz sobe, pored što to oduzima vrijeme i čini mu grozan osjećaj da onda izostaje, uvijek mu se neko sranje desi;
jednom je čekao nekoga pored pošte i glupo jato smrdljivih golubova je poletjelo uplašeno nekom bukom i jedan se skoro zabio Peri u glavu. Pero je povlačeći se u panici par koraka nazad sa onim naglim potezom tijela od pojasa na gore prema nazad , lupio leđima o staklene prozore zgrade pošte, na što su se svi okrenuli, pao je na pod i dok se dizao, debeo i smotan lupio glavom u žuti poštanski sandučić prikvačen za zid pošte pored prozora na što mu je nabildani, glupi "protect" rekao s cigaretom u ustima na radnom mjestu, seljak : "...telegrami su na šalteru broj 2 ako želiš nešto hitno javiti".
Ili kad je zaspao u busu pa su mu odvratni klinci istočkali lice crvenim flomasterom; svi se smiju, pička im materina.

9.
Pero leži na kauču i potpuno je sretan. Izdrkao se na Baywatch ljepotice i isprdio, brojao je od jutros, 74 puta a tek je petnaest do dva, do mraka može u Guinnesa - "...ah, čovjek koji je prdnuo milijon puta u jednom danu, dame i gospodo" - misli i cereka se u sebi - "pa možda je prdnja nekakav nastavak inteligencije, obično su oni šta se ustručavaju prdeža dosadne seronje i priglupi mudraci, suhonjavi šupci, ja sam zdrav, prdnja=život " - i ustane se s kauča, skine gol, zaveže crvenu majicu oko vrata poput plašta superheroja i počne urlati - "FART...aaaaaaaaa... king of the universe..." - i skačući po sobi stane jednom nogom u karton od pizze sa još "živim" extra rajčica umakom a drugom nogom u svoju svježu spermu i zavrti se poput onog drvenog zvrka i spička preko staklenog coffe table-a
koji je pizdunski i iz zasjede morao stajati baš tamo nasred sobe, razbije staklo i zakuca se tvrdim "doough" zvukom za pod i isprdi se rafalom od devet prdaca - "...aaah, 83 od jutros, aauuu, boli!!"

10.
Pero misli na Meduzinu glavu i na papine govore, sve, samo da bi odagnao nevolju koja mu se upravo dešava: Pero leži gol na trbuhu na stolu u ambulanti i kurac mu se prilično ukrutio dok mu mladi doktor s onim groznim rukavicama kopa po šupku, sondira ili što je već rekao da mora napraviti da provjeri ima li ozbiljnijih ozljeda:
"Pa jebote nisam valjda gay, da mi se ovako digne kurac" - i u sebi misli "...Šeksova brada, čamci za veslanje po sobi, novi Citroen, snijeg, jamnica, jebote!!!" - i u panici razmišljanja nesvjesno se isprdi doktoru u lice a ovaj ga čak veselo potapša po guzici i kaže: "Mmmh, zdravi ste!"

11.
Pero se umorio od hodanja kući iz ambulante (800m), legao je na kauč i zaspao.
Sanja da je James Bond, debeli Bond, ne u smokingu nego u trenerci i japankama. Debela M ga je nazvala i rekla da su Rusi napravili najveću televiziju na svijetu i da je ne žele upaliti. Pero Bond je odputovao u Sibir i nekakvim plaštem za nevidljivost kojeg mu je dao debeli Q ušao u laboratorij, nekako poubijao sve Ruse i upalio najveći TV i prebacio na broj devet i zaledio se od ljepote koja ga je obasula.
"Oh, čovječe , hiper-plazma-heaven!!!"
Ruska ljepotica koja se pojavila, gola sa šubarom i vikala da je sve minirano nije omela Peru. Prebacio je nevidljivi plašt preko nje i probudio se.
Bio je gladan i dok se vukao prema kuhinji namještao je gaće i shvatio da mu je guzica i dalje vlažna i masna od doktorove kreme - "Glupi Rus, on će meni sondu staviti u bulju" i nacereka se u sebi pobjedonosno. Pronašao je cijelu vrećicu kikirikija i strpao je u usta.
Napio se vode i nonšalantno odprdio nazad do kauča, prebacio na broj šest i zadovoljno gledao "Inspektora Rexa" i mislio u sebi - "Hehehe, pas inspektor, to je to, spojenost, neprekinuta smislenost, čovječe."

12.
Pero se probudio usred noći, zgužvan i nezadovoljan.
Sanjao je svoju majku i doktora kako stoje iznad njega i razgovaraju i oboje nose one grozne operacija-rukavice:
"Pa ne znam, kao mali je bio veseo i trčao je oko stola i pjevao."
"Ali gospođo ne brinite, pa njemu je sad još bolje."
"Možda, ako vi kažete, ali uvijek ovako sam, nije li to malo tužno, ta usamljenost."
"Ne gospođo, vaš sin je spojen sa svime, on je iznad osjećaja, to su posebna bića."
"Ali..."
"Ne gospođo, pustimo ga."

Nije razumio što je majka htjela a doktor ju je prekinuo i to ga je probudilo. Majka je uvijek bila dobra prema njemu i nije nešto previše tražila od njega. "Što ju je sada spopalo, nakon toliko vremena, koji kurac?" I bilo mu je sumnjivo što je doktor na njegovoj strani, oni uvijek nešto zabranjuju i savjetuju drukčije.
Sitna, sitna jeza mu je prošla kičmom ali je Pero pomislio da je to od pada i da je to neki post-šok. Sjeo je skoro ispravno u kauču i rekao sam sebi - "Evo već je bolje, hehehe" - pogledao na sat i vidjevši da je tri ujutro, prebacio na broj devet i hipnotiziran čekao jutro.
"Oh, čovječe."

13.
"Ma šta mu je značilo to, pustimo ga, pustiti od čega?" - misli Pero ujutro - "pa ja sam spojen, ja ne izostajem, koji kurac hoće od mene?"
JMBTinturić

web by Stylefor.Bees