Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
2.11.2009.

NATURA TALIO

ili anus et dorsum consumimur igni

Zadnjih par tjedana sam se osjećao relaxirano, dobre volje i općenito previše uplifted. I samo sam čekao kad i kako će se to sunovratiti u pizdu materinu.

I naravno da je stigao bigdayfuckoffgoodbyegoodfeeling.

Najprije u obliku neopisive vatre u centru tijela. Moj dragi prijatelj iz mladosti mister Hemoroid se vratio s dugodišnjeg puta oko svijeta i donio mi na poklon svoju ljubavlju i iskustvom ispunjenu poslasticu: neopisivu i nepodnošljivu tjelesnu vatru fokusiranu u jednom malom i tankom predjelu tijela.
Anus Igni, ili zapaljeni čmar, spržena guzna sluznica, svemirski kolač vatre skupljen oko tanke, nježne kože koja dijeli govna od vanjskog svijeta. Bez najave, bez ozbiljnog upozorenja upalio se dio tijela koji skriven od očiju ljubomorno čeka trenutak kada će iskočiti iz backstage-a, zapaliti stage i cijeli svijet oko njega.
Danima sam se osjećao kao već spomenuti kolač, glupa i tanko hrskava nakupina lisnatog tijesta, ja, napunjen u sredini najotrovnijom trešnjom koja bubri i bubri poput najgoreg kvasca koji ne haje za upute i preporuke kulinarskih savjeta i jedini smjer mu je overboiling, overboiling.

Flame and Fire, dva ljuta konja koja su pobjegla iz Hefestove, Svarogove i Agnieeve štale svojim teškim topotom skakala su mojom buljom danima. Nepodnošljivo.

Naravno da nije dovoljno.
Drugi grozni blizanac, šutljiva pizda, lijeni destruktor skočio je na stage i viknuo "Hej i ja sam tu!!!!!". Gospodin Išijas, dugogodišnji pritajeni suputnik, vjerni editor dnevnika o svim krivim potezima i položajima tijela, propuhnućima i vlagi. Jedan krivi potez i hop! evo ga, back in action, back in terrible action, back in Flame and Fire again. "Pa zar nisi želio vidjeti sve zvijezde i svemir?" - kabaretski se šepuri, gad.

Blokiran, bez one centralne snage i koncentracije, sjeban, uzeo sam kremu protiv boli na kojoj je nacrtana mala zelenkasta i užasno vesela gusjenica, budući leptir možda i sve mi se vratilo: jebena priroda se osvećuje.

Nekoliko dana prije nego je Išijas zaplesao tango s mojom kičmom vidio sam na betonu kako gmiže mala vesela gusjenica a malo kasnije kako je napola zgažena i iskreno nisam siguran da li sam je ja greškom zgnječio i sada se veseli osmijeh male zeleno-narančasto-žute floor mehanike pretvorio u osvetnički razor-fang, indigo-kopirajući bol na istom mjestu istom silinom.

Bulja za bulju, kičma za kičmu.
Ne znam koliko je kršćanstvo kopiralo prirodu u njenom osvetničkom plesu.

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees