Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
11.10.2009.

LITANIJA

u nekoliko nepovezanih stanzi
(čitati u komadu na glas, onim uškopljenim glasom svećenika s oltara)
(činit će se da nema veze jedno s drugim ali budite uporni)

"Se bojiš?" - pita Mačka i skoči na užareni dio prozora kojemu ne znam ime
a najčešće je sa vanjske strane kamen ili mramoran a sa unutarnje drven i može se sjediti na njemu ali uvijek se savjetuje da je bolje ne.
"Da, bojim se." - odgovorio sam joj.
"A čega pak?" - pita opet Ona.
"Pa da se snovi ne ostvare."
"Ovisi što sanjaš." - mudro nastavlja Mačka.

"Nije važno što se sanja nego tko sanja. Možeš sanjati što god hoćeš ali ako
si sjeban si sjeban tako da je možda bolje ostati budan, ne "plutati" i nuditi sebi
izbor da si nešto drugo nego skup grozne smjese mesa i kože, čudnih očekivanja i loših parfema. Kroz sve nas teče crna rijeka. Jebeš nevidljivi relief."

Sunce je probijalo mirne grane čempresa i stvaralo one tanke trake svjetla koje kao da ti škakljaju lice. Zvonila su zvona. Mladi svećenik koji se jučer prvi puta obrijao i osjetio aftershave na svom licu, stajao je na vratima crkve i ispraćao je župljane s jutarnje mise. Bila je nedjelja. Mogao si "ugristi" mir i blagoslov koji je lebdio naokolo, spokoj i utjeha neugodno su zagrlili lica i tijela svih prisutnih. Djevojčica u plavoj haljini se igrala kamenčićima na popločanom predvorju. Svećenik se zagledao u nju i osmijeh mu se prelio po licu. Aftershave nije više žario lice kao sinoć.
Odjednom je primijetio nešto njemu neobično i pozvao je djevojčicu k sebi: "Djevojčice, djevojčice, dođi amo " - i raširio je ruke kao da želi pomoći riječima da brže i jasnije stignu do uha male curice. Dijete se ustalo i prišlo, uhvatilo rukama kraj haljinice koja nije sezala ni do koljena i zabacilo lijevu nogu malo
iza sebe i smješkajući se naklonilo. Kroz male i razdvojene zube začulo se lagano "sss" dok se vraćala u ispravnu pozu.
"Djevojčice, djevojčice pa zašto su ti rukice tako neobično tamne i prljave?" - izrekao je svećenik slijed svog čuđenja.

Dijete je pogledalo i zavrtjelo svoje dlanove , približilo ih licu i vedro se nasmijalo
kao da je memorija pokrenuta tim činom olakšala moguću neugodnost neznanja i čuđenje zbog svećenikova pitanja: "Pa kakala sam i nije bilo dovoljno papira u vašem WC-u pa sam malo rukama obrisala guzicu, oprat ću ih kući. Ja sam još malena, nije strašno."

"Pa ne možeš tako, to nije u redu, moraš paziti..." - izgovori svećenik, istovremeno zbunjen i razdragan, glupavo ljutit i nezrelo dobrostiv. Sjetio se kako mu je sinoć ispala bočica "Bruta" iz desne ruke dok je lijevom prvi puta nanosio neobičnu zelenu tekućinu na "golo" lice.

"A u pizdu materinu" - pomislio je dok je WC papirom čistio lavandin za kojeg nije znao da je odavno napuknut i da voda curi kroz njega i kroz rupe u zidu kaplje
po unutrašnjim zidovima njegove crkve. Bilo mu je neugodno što sada kudi djevojčicu i htio je to ispraviti ali mu je iz ustiju izletjelo: "Morat ću to prijaviti tvojim roditeljima"

"Slušaj ti gologuzi seronjo!!!!!!!!!" - viknula je djevojčica i hipu skočila par stepenica iznad svećenika i uz puno glasniji "ssssss" iz njenih zubiju postala odjednom puno veća od njega - "to malo dreka na mojim prstima je ništa prema Tvojim dvijetisućegodina sranjima i ne bulji u moje ruke kao da je nečistoća nemoguća i strašna. Nije purity u skrivanju govana, u svima nama teče crna rijeka koja mora van."

Kasnije u mraku i hladnoći svoje sobe na tvrdom krevetu, gol i u znoju, mladi svećenik jaja zavezanih kratkom špagom za stopala tako da svaki put kad ispruži noge i zategne špagu osjeti direktno blaženstvo, viče: "O blaženi Isuse reci da nije tako, reci da nije tako!!!!!!"

Nedavno smo prerano i preglupo i prevarantski bili istjerani iz nekog apartmana u Vrsaru. Na vratima je stajala odvratna debela žena u jednodijelnom kupaćem kostimu, oko debele pičke omotana maramom. Kako je vjerojatno dugo zvonila u uskom stepeničastom hodniku sva se oznojila, i vjerojatno u strahu od našeg neodgovaranja na glupo iritantno zvono usmrdila, i u panici neizvršenja svog uber plana počela lupati po malom prozoru koji gleda u kuhinju apartmana.
Kad smo je čuli i ugledali i otvorili joj vrata, rukama je brisala nakupljeni znoj ispod pazuha i sexualno ignorirana stoljećima pokazivala nam svoje plave dlake marinirane u toplom, slanom vonju. Tim istim rukama je popravljala svoju preparatima istrošenu i nimalo nalik frizuri kosu. Lijevo od nje na malom proširenju u tom uskom hodniku stajala je škrinja za meso u kojem ona vjerojatno drži svog supruga i djecu izrezane na male kocke sve u želji da ima čim više prostora kojeg može ponuditi glupim turistima koji isto tako nasaftanih pazuha stižu iz cijelog svijeta.
Jedna soba apartmana je na zidu imala kopiju nekog ženskog akta a druga soba uokvirenu"Majku Božju". U kuhinji nije bilo umjetnosti.
Smrdljiva i strahom nabrijana StinkWalkira je urlala da moramo van, da već od sedam čeka porodica Čeha koji su cijelu noć putovali. Kroz prozočić iznad familijarne škrinje vidjeli su se ostaci tih ljudi; sprženi od puta, djeca sa
svinjskom gripom, pas sa sidom, roditelji u strahu od smrti u nepoznatoj zemlji i multikulturalnom nesrazu, pregršt konzervi i boca tople obične vode.
Žena vjerojatno svjesna svoje sve jače neprivlačnosti i tjelesnog decaya, suprug u kompletnom ekonomskom jalu i no-future karuselu bijesa i želje za bijegom. Oboje peru vanjske retrovizore svoje Škode Felicia tom toplom vodom za koju im je tada sinulo da je se ne isplati više hladiti a čisti retrovizor će im pomoći u povratku i slatkom razmišljanju o prošlosti. Kad je sve bilo nevinije i sporije.

Debela koja uopće nije vlasnica prostora , ispostavilo se, nije htjela a ni mogla od znoja čuti našu obranu i rekla da imamo pola sata za selidbu. Znoj ju je toliko oblio da je skližući po stepenicama odjezdila natrag u svoj larva-pijavica-ličinka-znojogator void iz kojeg je i došla.
Žena je unajmljena da shizofrenijom istjeruje ljude i za nagradu može počistiti ostatke iz frižidera, uzeti istrošene menstrualne uloške i kriške limuna iz smeća.

U tih pola sata duhovne slobode stigla je uspuhana, blijeda i blaženo lijepa trudnica koja je prava vlasnica apartmana.
U sivoj majici na kojoj piše "I'M INNOCENT" i dva kotača znoja ispod pazuha.
Uplašena svijetom u kojeg donosi svoje dijete i užasnuta saznanjem da neće tako skoro pušiti kurac svom mužu ili tko god je otac djeteta jer je to nepristojno i katolički negihijenski da istim ustima gutaš spermu i ljubiš dijete za rođendan ili novu godinu pred familijom okupljenoj u dobroti i pred punim stolom. Tanki trag sperme bio bi izdaja svega.
Nesretna trudnica se čudila i ispričavala i uspuhana zateturala i leđima se, da zaštiti stomak, prilično teatralno, zabila u zid i nezgrapno stropoštala i sjela na noćni ormarić na kojem je bila ona staklena kugla s vodenom pjenom i malim eiffelovim tornjem unutra i odjednom je bilo jasno da će njeno dijete odmah po rođenju završiti u škrinji za meso. Prije nego ijednom zatrese staklenu kuglu.

Koordinator apartmana koji ima office nedaleko i koji je znao našu situaciju i dobio upute o našem tretmanu kao noćnih radnika, raširio je ruke i blaženo rekao: "Ma šta ćeš spavati, lijep je dan, na plažu pa kamen pod glavu."
Bio je sretni kreten sa brkovima, koji te ne gleda u oči dok razgovara, smješka se i skreće temu i namirisan je. Zna da bi možda mogao pojebati onu demoliranu Čehinju; "...metod mora pronaći, svaka žena je drukčija, postoje metode, uvijek ostaje Walkira, malo smrdi ali dobro puši ako klekne ne osjetiš toliko taj smrad, imam brkove, imam ovu mornarsku majicu, šta hoće ovi, valjda nisu vidjeli škrinju, malo je ofucana ona Čehinja ali malo sunca i mora, tko zna, hm, Česi vole piti, ovi su još ovdje, kako je dobra ona Dankinja, ah vidi novine ...."

On je uspio, od brojanja kamenja u svojoj pripizdini u kojoj riječ hrvatska izmami suzu u jednom a kap krvi u drugom oku, on sada broji ljude i njihovo vrijeme. Koordinator.

"Pa zar nije lijepo kad se snovi ostvare?" - osupne se Mačka i shvati da je window sill postao prevruć.

"Misliš kao kad vidiš odraz svog lica u govnima i ulošcima natofanom TOI zahodu i popišaš se po tome?"

JMBTinturić

litanija

web by Stylefor.Bees