Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
1.9.2009.

JIRI

ili čita se Jirži

Jirzi

Ponovo sam dobio razglednicu od Jiria.
Honolulu ovaj put.

Jiria sam upoznao 1993. godine, sjećam se točno.
Bila je zima i sve je bilo pusto. Bio je rat i nije bilo turista. Nisam se osjećao baš najbolje, nekako mi se činilo ako nastavim živjeti kako sam do tada živio da će to postati i ostati zauvijek tako.

Trebalo mi je zraka i spustio sam se na more i sjeo na klupu, gledao u daljinu i razmišljao. Utonuo sam u neki otupljeni polusan kad osjetim tapšanje po ramenu i začujem čudan glas, nervozan, ushićen: "PANE, Pane, kde najmout plachteny prkno?!!?"

Okrenuo sam se i vidio debelog tipa u plavim kupaćim gaćama, maskom i dihalicom na vrhu ćelave glave. Bio je rumen po cijelom tijelu, lagana bura opirila mu je ionako blijedu put, mada koliko je bio dlakav po cijelom tijelu moglo mu je biti i toplo.
"Molim?" - rekao sam i ustao se, vjerojatno refleksno osjećajući hladnoću za obojicu.
"Kde najmout plachteny prkno?" - ponovo je zaustio uzbuđeni debeljko i pretpostavljam vidjevši upitnike iznad moje glave nastavio - "aa...mmmm... kde rental surfu??!!" - i rukama i debelim tijelom pokazivao nešto nalik jedrenju na dasci i iz smrznutih ustiju ispuštao zvuk vjetra -
"Wooouuuššš, woooooouš!!!"

Nevjerojatno, ovaj očigledno Čeh želi iznajmiti surf usred zime u sjebanoj zemlji.

"Pane, ne znam gdje možeš iznajmiti surf sada, mislim zima je i nije najbolji trenutak za to, znaš, rat je, pane " - i tu me on prekine, veselo mi zgrabi ruku i vikne -
"JIRI, JIRI!!!" - te je nastavio -
"...ale ja potreboval surfu, mene je vsechno dost!
Ja ne moci vydržet, ja ne moci citit natlak časa, ...surfu pane surfu!!!!"
- i rasplakao se.

Zbunjen i ne znam zašto rekao sam mu da moj stric ima surf i ne koristi ga više jer je prije par godina doživio ozbiljnu automobilsku nesreću i sjebao gležanj zauvijek i surf leži u štali u Poljanama i ako je baš nevolja možemo ga ići pitati.
Moj stric je jedan od onih poslije-WW2-ratnih čudaka koji vole brzu vožnju, čiste bijele košulje i radio stanice i svu tu elektro-tehniku.
Valjda i surf spada pod uzbuđenje.

Jiri je tupavo gledao u mene i nije razumio ništa osim riječi surf - "da, da, surfu!"
Jiri je mogao imati preko 50 godina i što će mu surf - mislio sam.

Jiri je sin nekakvog bivšeg čehoslovačkog "crvenog" uglednika a prabake ili tko već, su sjedile u salonima po Pragu i slušale Dvoraka kako svira svoje folklor/klasik opuse. Bili su bogati i zapravo je Jiriu do nedavno bilo jako dobro. Sada kada su Rusi otišli i zemlja se podijelila malo mu se tlo pod nogama zatreslo.
Poslanecka snemovna vrši privatizaciju i obnovu ekonomije i Jiria su kao "staru vrstu" odjebali i poslali ga u Usti nad Labem u penziju. Ogromni stan pun kalijevih peći i visokih stropova s kristalnim lusterima u centru Praga zamijenio je sa dva bivša kokošinjca i vrtom.
Supruga Penelopy ga je ostavila a kćeri Sczyla i Harybda mu se više ni ne javljaju.
On to ne može više izdržati.
Jedino o čemu je mislio je bilo - sebevraždne - samoubojstvo .

Očajan i do dna pritisnut saznao je da mnogi Česi stradavaju ili pogibaju u Hrvatskoj na najčudnije načine: proguta ih morski pas dok pecaju, prevrne im se luftmadrac nasred Jadrana ili se popnu na planinu samo u gaćama pa se smrznu ili slikaju djecu po plažama pa ih uhapse i sl.
Zadnjim snagama i zadnjim novcem uplatio je preko "Agentura pro sebevraždny turizmus" put u Hrvatsku, u Opatiju.
Rekli su mu neka samo iznajmi surf, otisne se na pučinu i sve će biti u redu.
"Pravda Vitežy".

Moj stric mu je uljudno ustupio surf sasvim razumijući njegovu tjeskobu.
Spustili smo se u Ičiće. Puhalo je još jače i spuštao se mrak.
Jiri me zagrlio i nabio masku na lice, viknuo "Pravda Vitežy" i otisnuo se.

Prvu razglednicu sam dobio s Paga, par tjedana nakon što je otišao. Slika smiješnih ovci i neko nisko raslinje.
Pisalo je - "pane... taman sam mislio da je mojim mukama kraj kad osjetim drvene batine po mojim leđima i dva seljaka kako me tjeraju... gubi se s naše soli, odvratni debeli Čehu...!!!!" Jiri.

Drugu par mjeseci kasnije s juga Italije - "...pane, vjetrovi i oluje su me nosile i razbijale, vidio sam svoj kraj više puta dok sam povraćao slanu vodu iz sebe, tijelo mi je bilo razbijano o stijene i taman... kad se probudim na brodarici nekog ribara Eola, koji stalno prdi i sebe naziva "bogom vjetrova", i on i njegova žena Kirka koja čarobno kuha primili su mene i moj surf i hranili me i vidali mi rane... priredili zabavu kad sam se malo oporavio... napio sam se i uhvatio njihovu kćer Nausikaju za sise.... natukli su me i rekli mi da sam grozna češka svinja i bacili, o sreće, opet u more" Jiri.

Pa iz Grčke gdje je nekom groznom, ogromnom Grku Polifemu zabio kemijsku olovku u oko jer ga je ovaj nakon što ga je spasio iz olujnog mora htio naguziti za samonagradu.

Pa s Malte gdje su ga tamošnji pirati zavezali za pramac broda kao figure-head i tjerali ga da zavija poput sirene da bi tako strašili američke i talijanske jahte koje će opljačkati.

Pa Alžir, Maroko, Portugal, New Jersey, Obala slonove bjelokosti, Mexico, Hobboken, Norveška, Hawai, Haiti, Sjeverno more, Hamburg, Korzika, Cuba.
Čak je statirao u nekoj masovnoj sceni u James Bondu 007 "Die Another Day" (2002.).
Skoro mrtav je plutao u uvalici na Isla Los Organos kad je čuo exploziju i tapšanje Pierce Brosnana po guzici - "hajde debeli još jedan kadar pa smo gotovi za danas!"

I tako godinama razglednice stižu od svugdje.
Sad Honolulu.
"Pravda Vitežy".

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees