Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
13.8.2009.

THE MYSTERIOUS DEATH OF THREE ELDERLY ENGLISH LADIES

by JMBTINTURICH

tete

Tippy, Tiddy i Tilly su tri postarije gospođe iz East Stokea, Somerset u Engleskoj. Zapravo Tilly je rođena u East Lambrocku ali se doselila zbog posla u East Stoke.
Upoznale su se na vrtnoj zabavi koju je priredila "SmileandTravel" agency za svoje mušterije.
Zbunjene i malo nenaviknute na ovakva društvena zbivanja šutke su sjedile kraj stola sa punčem i lagano pijuckale dok ih topli alkoholni šećer nije opustio pa su se napokon predstavile jedna drugoj i trećoj:
"Tippy, Tiddy i Tilly!"

Tippy je bivša krojačica i to bivša u punom smislu; naime krojačkim strojem si je prošila lijevi dlan, baš po onoj liniji koju gatare smatraju linijom života. Smiješno. Šaka joj je od tada stalno zgrčena, kao da čuva zadnje dvije kovanice i ne može previše toga obavljati i u nekoj vrsti invalidske penzije je i jednom mjesečno odlazi u Marmoth, 40 milja od East Stokea u "CureandHealth" zgradu na preglede i masažu ruke.
Ali i dalje odlazi u radionicu "Thief and Chief Clothes" i savjetuje mlade radnice. Omiljena je i nevjerojatna je energija kojom zrači uprkos nevoljama koje je proživjela. Probijeni dlan je prouzročio više nevolja, ne samo radnih nego i obiteljskih, životnih. Smiješno.

Barnaby, njen bivši suprug je ranjen na Falklandskim otocima. Nije bio vojnik nego je soboslikar i alkoholičar, crvenog nosa, ogromnih ušiju i neugodna jezika.
Neki prijatelj mu je podvalio priču da tamo na otočju ima posla i pripiti Barnaby je podigao obiteljsku ušteđevinu i otputovao na Falklande i nakon četiri dana opijanja po tamošnjim krčmama sa engleskim vojnicima, glupim i zbunjenim seljačinama koje nisu sa sigurnošću znale što prime minister Margareth točno hoće od njih, Barnaby je jedva dobio posao da ofarba limenu kućicu na ulazu/rampi u vojno sladište.
Pijan kao i obično skliznuo je s ljestava i slomio kuk. Strpali su ga na helikopter pa na brod na kojem su baš bili britanski novinari i fotografi i slikali ga.
Uzeo je sliku i nakon povratka u East Stoke pokazivao je kolegama i drinking prijateljima. Na nosilima, okružen užurbanim vojnicima i u pozadini topovi i engleska zastava. Barnaby je postao zvijezda svih pubova u East Stokeu.
Ali nije više mogao voditi ljubav sa svojom ženom Stephanie, Tippy. Zbog oštećenog kuka nije mogao izvoditi nikakve ljubavne radnje, a ni higijenske.
Pijan od slave i napuhanih priča o svom poduhvatu, naveče kad bi stigao doma nekako bi navukao Tippy da mu ga izdrka, lijevom rukom, svo vrijeme kudeći nju da je zbog nje otišao na Falklande jer je ona htjela da njihova kćer, Elinor-Kate, upiše školu u Higher Odcombeu, privatnu glazbenu školu kao da ova njihova lokalna nije dobra.
Elinor-Kate je pjevala u crkvenom zboru i otac Mullen je rekao da ima - rasan glas - i davao joj je poduke, četvrtkom naveče poslije mise i nedjeljom prije mise.
Elinor-Kate je uvijek sva crvena izlazila s tih poduka .
Otac Mullen je kasnije premješten u Irlentown, jako malo mjesto, zapravo rt na jugu Engleske.
Ali Tippy je zapamtila svećenikove riječi : "Dajmo djeci priliku da iskoriste svoje prirodne talente!"
Elinor-Kate je u dobi od četrnaest godina nosila grudnjak broj četiri a svu ostalu odjeću broj premalenu. Nije se uspjela upisati u glazbenu školu.

Tippy nakon ozlijede s dlanom nije više mogla drkati Barnaby-u.
Pokušavala je sa desnom rukom ali Barnaby-u se to nije dopadalo i svađe su bile sve češće.
Elinor-Kate sada već djevojka, spetljala se sa nekim Robertom, klarinetistom iz Sodsbya koji joj je napunio glavu o njenom prirodnom talentu i otputovali su zajedno u London gdje on ima prijatelja i veza.
Zapravo je lažljivi ulični svirač i samo je htio naguziti naivnu Elinor i u Londonu ju je napustio nakon dva dana.
Elinor je našla posao u prodavaonici razglednica i nikako se nije htjela vratiti u East Stoke i slušati svađe roditelja kojom rukom treba drkati.

Napetosti između pijanog i neizdrkanog Barnabya i jednoruke Tippy su dosegle vrhunac i rastali su se i Tippy sada živi u Ending streetu, na drugom kraju East Stokea i rijetko sreće Barnaby-a koji rijetko izlazi iz puba.

Sretna je jer je vlasnik "Thief and Chief Clothesa", Daniel Mour, prikazao nesreću kao tehničku grešku i neispravan stroj je iz fonda osiguranja izvukao omanju svotu kao nadoknadu, dovoljnu da Tippy pristojno živi i tu i tamo putuje i zato je sada ovdje na “SmileandTravel" zabavi.

Adriana Hamner, Tiddy, nije nikad ni razmišljala o udaji.
Energična i odvažna u drugom svjetskom ratu u dobi od šesnaest potkivala je konje sa stricem Earlom.
Konje su slali vlakom u Lower Odcombe gdje je bila konjička divizija.
Jednom se sakrila u vagon s konjima i stigla u Lower Odcombe i u jeku uzbune zbog naleta nacističkih aviona, ukrala uniformu i utrčala u bolnički kombi i nakon dva dana vožnje stigla u zapaljeni London gdje je falsificirala dokumente, za dvije funte koje je dobila od bake Margareth na početku rata; "Tiddy darling, evo ti ovaj novac, ako nešto krene po zlu da imaš, loša su vremena, moja breskvice" kako ju je baka znala zvati.
Lažnim dokumentima u kojima je pisalo da ima dvadeset i jednu godinu kao bolničarka stigla je čak do Pariza i ostala još sedam godina nakon rata.
Baka Margareth je u međuvremenu umrla, mirna i od starosti.
Znala je da je njena Tiddy, njena breskvica, negdje i da je živa i zdrava.

Nakon grozne veze s Marcelom, neuspješnim vinogradarom iz Laeseca, Tiddy se vratila u Englesku, u East Stoke, novcem kojeg je zaradila prodajom Marcelove vespe.
Jednom se gadno opekla na vreli motor od vespe i zaradila veliki ožiljak na lijevoj potkoljenici i od tada uvijek nosi zavoj preko njega.

Upisala je keramičarsku školu gdje se izuzetno isticala u idejama i kreativnosti. U Parizu je posjećivala izložbe i muzeje i iskustvo je neupitno. Preporukom ravnatelja keramičarske škole, gospodina Crowleya i uz svotu od 245 funti koje joj je ostavila baka koja je zapravo prodala voćnjak, Tiddy je otvorila keramičarski obrt i još uvijek radi mada je odavno mogla u penziju.
Sa svojom mačkom Margareth, narančastom lijenčinom, uživa u kućici u voćnjaku kojeg je kupila natrag a baki je podigla prelijepu grobnicu sa slikama svete Tereze Fiorentinske koje je sama naslikala i ispekla u keramičkoj peći.
Baka je mislila da je sveta Tereza Tiddy-ina zaštitnica.
Vjerojatno od šoka nakon smrti Rolfa i Christianne, Tiddyinih roditelja koji su poginuli 1940, kada se riječni parobrod "Blue Force" prevrnuo, zapalio i potopio.
Srećom Tiddy je ostala kući i na miru čitala knjigu o svetoj Terezi.
Edward Barnaby II je bio kapetan broda, djed Barnabya, bivšeg supruga gospođe Tippy.
Rolf Hamner je zapravo Nijemac koji je nakon prvog svjetskog rata zbog krize ali i srama napustio Hamburg i doputovao u Englesku u East Stoke gdje je radio kao šumar.
Christianne je bila nahoče i gluha na jedno uho i skoro gluha na drugo i nikako nije mogla čuti zvona za uzbunu na parobrodu i kada ju je Rolf našao na krmi broda kako u miru jede breskve i promatra zalazak sunca, bilo je prekasno za spas.
Upoznali su se i zaljubili na prvi pogled u East Lambrocku na plesu.
Christianne zbog gluhoće nije plesala a Rolf je bio smotan i stidljiv. Vjenčali su se i dobili kćer Tiddy.
Iako često putuje i putovanja su joj strast, Tiddy se jedino boji brodova. Uplatila je putovanje preko "Smile and Travel" agency i tu je na zabavi.

Gospođa Tilly je iz East Lambrocka.
Tilly je užasno šutljiva i nekako preplašena osoba. Iako je robusna, njene oči uvijek oprezno posmatraju okolinu. Namršteno čelo i užasno blijeda put daju joj neki perverzno neodoljivi izraz.

Udavala se 7 puta i ima hrpu djece i unuka ali lista njenih ljubavnika i ljubavnih afera je neizbrojiva. Iza lika suzdržane žene krije se jebački stroj, mašina koja melje muškarce ne birajući gotovo ništa.
Već u djetinjstvu u šumarcima oko East Lambrocka skidala se gola i napaljenim momcima pokazivala grudi i mladu pičku. Njena čudna povučenost hipnotizirala je mladiće i pretvarala ih u njene sex robove.
Mogla im je činiti što god je htjela. Prestala je biti djevicom s petnaest godina što je u ona vremena bilo više nego neobično.
Njen otac Alan Long bio je trgovački putnik i mlada Lillian je rado uskakala u očev automobil i pravila mu društvo u obilasku Somerseta.
Dok je otac obavljao svoj od vrata do vrata posao, Tilly bi se iskrala iz automobila , usprkos savjetima "...budi dobra i pazi se..." i zavađala lokalne momke i odvlačila ih u voćnjake, sjenike, stražnje dijelove pubova i kovačke radionice i svesrdno se predavala putenim užicima.
I dalje na licu zadržavala tužnjikavi i preplašeni izraz.
Kako je iskustvo raslo, izleti su se pretvarali u orgije, perverzije i sve vrste nastranosti i kada ju je otac pronašao u praonici i sušionici rublja gospođe Delwy kojoj je upravo prodao usisavač, shvatio je da je Tilly prestala biti curicom i da je vrijeme da možda prestane s njim putovati naokolo.
Četiri momka su bila leđima zavezana kožnim remenjem za veliku, par stotina litara limenu bačvu u kojoj se inače iskuhavala posteljina i Tilly je gola šetala oko tog "ljudskog" toplog kotla i bacala užareni ugljen pod bačvu da drži vodu toplom i bičem dražila momke po dignutim kurčevima, ponekad ih gutala ili se guzicom nabijala na njih.
Gospodin Long se sledio od prizora, gospođa Delwy pokrila oči a Tilly se sva "začuđena" onesvijestila ali kasnije u ambulanti naravno uspjela mladog bolničara uhvatiti za kurac.
Revni bolničar ju je prijavio i gospodin Long je zaključio da Tilly treba stručnu pomoć.

Odveo ju je u Marmoth u bolnički centar na razgovor sa psihijatrom, psihologom, i s kime sve ne, i zaključak je bio jednostavan: kako je Tilly-ina majka Sophie napustila obitelj zbog nepodnošljivog osjećaja ljubomore kojeg je izazvao Alanov posao, Tilly živi u stanju čudne depresije i povučenosti a sexom i tjelesnim egzibicijama odagnava tugu i osjećaj napuštenosti.
Uz par savjeta da ne pretjeruje i pokuša se savladati i bavi nečim drugim otpuštena je iz bolnice.
Sreća za gospodina Longa da ne zna da je šef liječničke komisije dr. Lacombe, Francuz porijeklom, proveo dvije noći u Tilly-nom bolničkom krevetu a da mu je mlada dama skinula metalnu pločicu s njegovim imenom s liječničke kute dok je on slinio po njenim grudima i time ga ucijenila da promisli oko dijagnoze. Inače bi bila poslana na elektrošokove u kliniku u Higher Odcombe.

Tilly se malo primirila i završila školu. Odselila se u East Stoke i zaposlila kao daktilografkinja u uredu za nekretnine gospodina Charmichaela.

Svih sedam brakova propalo je s istim razlogom. Tilly se jednostavno nije mogla suzdržavati od užitaka i to je stvaralo nevolje. Muževi su se osjećali kao bezglavi glupani nakon situacija koje bi im Tilly priredila.
Jedan od njih počinio je samoubojstvo.
Jedan od muževa bio je oficir-pomorac i na jednom putovanju, kada ju je pozvao da ga kao supruga-gost prati na putu, uhvatio je Tilly sa sedam svojih podređenih mornara. Četiri tamnoputa, dva Filipinca i jednim Talijanom. Odjednom.

Posljednji muž George Begsby ostavio joj je imanje i dionice svoje male tvornice električnih strojeva i Tilly živi ugodno. Puno putuje i nastavlja svojim zabavama.

Tu, na zabavi "SmileandTravel" agency, ove tri gospođe upoznale su se i otkrile kroz čašice toplog i slatkog alkohola da zapravo sve tri putuju na isto mjesto.

Doputovale su u Opatiju i umrle od dosade. Drugu večer, našli su ih na terasi hotela "Kvarner".

"Shall we pay a visit to this place, Opatija, messieur Poirot?"
"Not at all, my dear captain Hastings, not at all!" - odgovori slavni detektiv sučući brčiće i zamišljeno gledajući u daljinu.

"Znate dragi Hastingse, veliki kotač života nam ponekad podari misterije koje jednostavno ne mogu biti razriješene. Ni logikom niti iskustvom!"

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees