Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
1.8.2009.

LESSON NUMBER 3 ili HOME EROTICUS

Mački i meni je u posjetu došla Sofia Gucci, rumunjsko-talijanska porno diva čiji je film "Dono il mio culo con amore" (darujem dupe s ljubavlju) totalni hit zadnjih porno mjeseci. Potpuno predana guta kurčeve svih veličina i svija svoje tijelo ne bi li........ nije bitno.

Upoznali smo se u Milanu u Armanijevom restoranu (10 euri aqua minerale, vino 120, champagne - diventerai un schiavo) nakon neke modne revije. Restoran je nevjerojatno dizajniran; staklo, ogromni akvariji sa šarenim meduzama padobranskih dimenzija, botanički vrt u sredini sa malim zebrama i ponijima i golim, uljem namazanim patuljkom koji guta mačeve dok mu sisata djevojka u prozirnoj rimskoj odori nateže jaja sa malim zarđalim kliještima, hladni metalni futuristic dekor i space light, 3 kata.
U WC-u dok sam pišao, malo sam se sledio, odjednom sam čuo ženski glas: "questo non e un pissoaire!"
"Nego?" pitao sam i skužio da sam u ženskom wc-u.
"To je otpadni otvor za naše stvari, znaš kao ulošci, tamponi, kuglice i tako."
"Ah scusate mi" - odgovorio sam i strpao sirotu nazad u gaće.
Sofia se predstavila i rekla da nema veze, da nije ni ona odmah znala, da su joj se prvih mjeseci u Italiji kolege smijuckale kada bi naručila -zuppa di pisselo- (juhu od graška) za ručak.

Sada, kod nas jedne večeri, zamamna u crvenoj dekoltiranoj haljini iz koje probijaju dva moćna Gibraltara, Sofia je predložila Mački da izađu van, prošetati se a ovo trogodišnje crno, prolupano dlakavo stvorenje je rezignirano odgovorilo: "Ma vani nema ništa, sve je pusto, ostati ću doma, tu je sve."
Večer je bila divna, mjesec i vjetrić koji je pirkao ali Z KET to nije diralo dva posto. (the cat in french or german bad TV pronunciation).

Sofia se nagnula nad kauč, bijelina grudi zanjihala je prostoriju, i rekla joj, Mački:

"Postoje dvije vrste ljudi kad se radi o salatama; jedni koji salatu začine tako da samo trpaju sastojke misleći da točno znaju koliko čega treba i najčešće za vrijeme jela gnjave - a u kurac, previše je soli, premalo octa i sl.
I drugi koji probavaju salatu dok je miješaju bez obzira što im je to tko zna koja salata u životu, žele da im bude dobra salata, ne samo salata. Capisci?"
"Ne!" - odgovorila je Mačka.

Hop!

Lois Wain (1860-1939, do the google), britanski slikar i ilustrator je najpoznatiji po svojim crtežima i ilustracijama mačaka. U početku su to bili crteži mačaka u ljudskim pozama i situacijama; mačka oficir ili na ljetovanju, otmjene mačke na teniskom igralištu etc.
Bio je opsjednut mačkama i odbijao je ili čak nije ni mogao slikati ništa drugo, um obdaren čudnom strašću.
Tokom godina zanimanje publike za mačke je opalo i Lois nije više dobro živio što se odrazilo na njegovo zdravlje a bome i na obitelj koja ga je počela doživljavati kao agresivnog i nadrkanog tipa.
Liječnički pregled je pokazao da boluje od schizophrenije i da je nesiguran za okolinu i strpali su ga u Bedlam (londonski sanatorij).
Lois je i dalje slikao mačke ali gubeći percepciju ili što već bolest nosi, od jasnih i vidljivih mačaka na platnima su se pojavljivale zamućene, kaleidoskopske (poput indijskih.... onih nekih crteža) mrlje koje su ipak u zbiru pokazivale mačju glavu.
Sjebana apstrakcija sa rezultatom.
Nefokusirani Lois je i dalje živio svoju strast.
Naravno dok nije umro.
Postoji priča kad je svom room-mental-mateu pokazao neke slike da je ovaj rekao: "...fuck, ovo podsjeća na Loisa Waina..."
"Pa ja sam Lois Wain!"

Hop!

Clive Wearing je osoba bez mjesta u vremenu.
Britanski kompozitor i dirigent boluje od jedne od najgorih vrsta amnesiae.
Ima memoriju od 30 sekundi.
Živi bez sjećanja na prošlost i bez očekivanja u budućnosti.
Jedino što prepoznaje je njegova supruga, čije riječi zaboravi nakon tih 30sec: "...sutra idemo u posjet Madelaine, tvojoj sestri, ima rođendan."
"Ah! How good indeed!" - odgovara Clive.
"Kamo idemo sutra?" - pita supruga.
"Hmm, what?"
I prepoznaje glazbu; sasvim uspješno komponira i dirigira orkestrom pasionirano ali nakon aplauza kada se okrene ponovo orkestru gleda ih zbunjeno: "Who are those people there?"

Hop!

Postoje "zdravi" ljudi koji se doživljavaju kao kućni tipovi; "...ma ne, ja više volim biti doma, na miru, bez drugih.... čist od..."
Čak se i u nekoj nevidljivoj pshilogiji taj izraz ustalio i dobio afirmirajuću kvalitetu; kolerik, sangvinik, diabolik, kućni tip.
Uglavnom čubljenje u jednom prostoru i glumljenje mira dobilo je duhovnu/karakternu crtu.
Nedostatak volje/želje/empirije/smisla/prirodnosti/usuda i prostorne osjećajnosti (mokrih nogu -simple) dignut je u sferu slatkog sacrificea - "bolje to nego......"
They just do nothing i većina misli nije njihova više ali little army of beliefs and attitudes bi mogla progutati omanji planet.
Uvjereno imaju problema sa "suvišnom" komunikacijom i disconnection dolazi izvana.
Uglavnom od prostora/kuće koriste katodni space i vjerojatno su sretni da kroz to omogućavaju da nečiji tuđi novac ima smisla, i tuđi život, i to je valjda katarza jer oni su ionako safe a strasti su anyway progutane.
Poput smotanih noćnih leptira i mušica, hipnotizirano pokušavaju ući u jarko svjetlo i potpuno ostvariti svoj detachment.

Čude se kako prašina sama nestane a čavli su u zidu odprije.
Nećete ih vidjeti na stablu ili kako kleče na ulaznim vratima.
Easy chair rules.
Ponekad ustanu.

There is a little game for them: to kad ponekad ustanu; sa svake strane zida iznad vratiju postoji nešto što se zove štok i u cijeloj kući ih nema više od dvadeset. Kao i na nekim drugim mjestima tamo se skuplja prašina, čudno ali je tamo.
Spužvom ili krpicom ili mokrom maramicom se obriše ta prašina a to neće oduzeti više od 12 minuta vremena u životu.
And now: radost ne dolazi od čistoće štoka iznad vratiju. Too simple.
Kako će većini kućnih tipova to biti prvi put da se igraju ove igre, vjerojatno je da će spužva biti premokra ili potez sa krpicom pregrub i na zidu iznad štoka, znači još malo više, ostati će fleka, veća ili manja.
E pa ta fleka je radost, a joyous spot, oznaka u vremenu, reconnection.
A nitko neće znati, tko gleda iznad štokova.
A svemir će opet biti u balansu.
Samo 12 minuta treba.

Dono il mio culo con amore.
Nevjerojatno poetski naslov.

Hop!

"Glupavo je to da je vani "pusto" a negdje unutra luna park" - kaže hyena, ispusti svoj lunatic smile i zagrize mrtvog dinga.

JMBTinturić

p.s.: pisello je nadimak za kurac u talijanskom porno svijetu, kao kod nas
"...ej ti mala iz Muntića ti daj gajbu, ja ću tića"

p.s. 2: "The Man Who Mistook His Wife For a Hat" - knjiga Olivera Sachsa gdje se opisuju ti nevjerojatni/nesretni ljudi, poput Clive Wearinga, po njegovoj knjizi je snimljen film sa groznim R. Willamsom "Buđenja" - awakenings + R. DeNiro etc.
p.s. 3: "Debeo sam ali imam daljinski" - knjiga bivšeg tenisača Ive Sanadera i pedofila Vinka Coce, u kojoj se hvale koliko dugo mogu ništa ne raditi a da se znoje mada je Coce jednom izjavio da bi u životinjskom svijetu volio biti hrušt; da se ne znoji dok jebe.

web by Stylefor.Bees