DRAVCO

ili na bijeloj koverti je pisalo crnim flomasterom: koncert, Čolić, Milenij, AUDI, strogo čuvati; jebote!!!!!

Kao mali nisam previše gledao TV jer je bolje bilo biti na zraku.

Nisam znao baš za naše pop zvijezde ni rock ni ništa.

Jednom sam gledao poljoprivrednu emisiju i pojavili su se Dara i Branko, bračni par harmonikaša iz Srbije.

Na fijakeru su premetali po dugmetari a ona je imala onaj zaleđeni TV osmijeh i pratila je kameru pogledom i kad nije trebalo, poput Ester Willams i njenih kolegica u "Balu na vodi" ali tamo je to imalo smisla, ovdje ne, grozno.

On je nosio kačket i s time je valjda htio pokazati da nije sa sela.

Znao bih posjetiti mamu u officeu u jednom od hotela koji više nije isti.

U office-u punom brojeva i ispunjenih računa nije bilo previše zabave za gnjavežno dijete osim da se svo zasere tipkajući slova sa pisaće mašine po prstima i prolije tintu po važnim spisima stisnutim u zeleni registar (tvrdokorni uvez-book za račune etc.).

Poslali bi me u kavanu i tamo bi dobio tabletu za smirenje: tonu kovanica od pet dinara koje se bacaju u juke-box.

AAAAAAAAAAAHHHH koja poslastica.

Juke-box je bio zavučen u prostoriju potpuno odvojenu od ostatka svijeta, ogrnutu plavim sedefastim zavjesama od stropa do dna i osim juke-boxa unutra nije bilo ništa.

HI-FI solo-audio-masturbatorij.

Nakrcao bi sve kovanice i randomly napucao memoriju boxa sa ABBAMA, BONEY-M-ovima, GLORIOM SWANSON, SMOKEY-ima, YELLOW RIVER-ima i još svačim; nisu sva imena pisala ali je oznaka npr. L 12 svijetlila i to je značilo da je singlica unutra, bez imena.

I tamo bi skakao, glumio sve te tipove, moondance-a-o, i svaki put bi mi zabavu prekinula pjesma, jedna od tih bez natpisa a bila je: "Druže Tito mi ti se kunemo" i išla mi je nakurac ne zbog svijesti nego jer je bila slinava i bez ritma, herojska balada sa previše texta i you know, not a dance-kid music.

A i iz nekog razloga stari ljudi su plakali kad bi čuli tu pjesmu.

Nešto kasnije gledao sam neki glazbeni dokumentarac i u nekom stanu su uvježbavali neku pjesmu Kornelije Kovač, Arsen Dedić i Zdravko Čolić za kojeg sam tada skužio da pjeva onu grozu.

Ova prva dva su pjevušili oko klavira, a Zdravko je pio kavu i čitao novine sa rukom u gipsu.

Odjednom je kao malo dirnut podviknuo:

"Ej slušajte ovo! - Gde god se Zdravko pojavi mala armija devojaka hrli za njim... Zdravko je momak kojeg bi svaka majka u SFRJ poželela za zeta... mora da je Zdravkova majka ponosna na svog sina... i valjda će uskoro da je još više usreći sa devojkom koja bi mu postala žena... ali Zdravko je još uvek samac...."

I Zdravko se okrene prema hit-makerima i kaže: "Pa ovi će još pederom da me proglase!!!"

Dosta godina kasnije, ne baš vesele godine, pročulo se da Zdravko ne pjeva previše i da je ušao u Guinessovu knjigu rekorda kao prvi čovjek koji si je zabio bocu mineralne u bulju ali sa šire strane.

Opet nešto godina kasnije moj dragi drug i nepredvidivi um Tubin je radio kao naplaćivač parkinga po Opatiji.

Visio sam s njim ponekad na cesti i gledao kako se zabavlja s ljudima a i od napojnice bi kupovali gin-tonic u Lovoru, danas Mono-kini (čiji vlasnici jedu kebab).

Cerekamo se ispred bivše Jugoplastike (lokal-topos-sorry) kad stane neki auto i neka ženica otrči van a muškarac, muž izađe iz auta i odmah počne srati: "--ššššta kojiii kkkurrac, zašššto nappplaćujettte, ppppa sssammmo jjje žžžennna skkkoččila uuu aaapottttekkku, ttttto jjjje nnnnnečuveno, pa ja sam Opatijac i to mi je kultura i kenj ser bla"

Tip je mucao i izgledao je kao građanin Kane, Orson kojemu je netko škripom za željezo stisnuo lice, ogromni Orson spljoštane glave, exactly. Moustaches ofcourse, spljošteni.

Tubina je bolio kurac i pustio bi ga anyway ali je samo rekao tipu da ne mora urlati i neka samo kaže i on će ga svaki put pustiti. Ponosnom građaninu se ni to nije dopalo pa je rekao (zamislite mucanje sami, da ne tipkam sada):

"Ma šta ti misliš da mi treba tvoja pomoć? Pa poznam ja svih u Megamontu (parking-firma), ti ćeš mene pustiti, ha!?!"

Tubin je rekao whatever, samo neka ga ne gnjavi sad tu previše.

Ogromni je malo podivljao: "A vidjet ćeš ti mene, reci mi ime pa sutra odmah idem u upravu i prijaviti ću te, pa ćeš vidjeti da li ćeš još raditi ovdje, ma znam ja svih u Megamontu" - bijesnio je tko zna zapravo zašto debeli Kane i iz auta izvukao neki komadić papira i olovku: "No kako je tvoje ime?" - sad već malo drhtavijim glasom.

"Zdravko Čolić" - spremno i smireno mu odgovori Tubin.

Građanin je pisao i naglas mucao: " ZZZddddrravvkko.... aaa ovvvo ČČČČooolllliiiićććć se pppiše ČČoolli - Č ili ČČOOLI - Ć?"

"Čoli - Ć" - odgovori mu Tubin.

"VVViiddjettt ćeššš ti joššš mmeenne, ZZZddravko!!!" - i odtutnji s autom potpuno nesvjestan.

I sad stojim u liftu za prvi kat "Milenija" gdje je VIP bal za Zdravkove goste.

Ja nisam VIP gost, samo nosim nešto u bijeloj kuverti, gore na balkon.

I zadnji čas u lift uleti neki tip sav odijeven u bijelo.

"Anđeo" - pomislim ali nije nego baš Zdravko, znojan i počne gunđati sa onim mekim sarajevskim naglaskom:

"Gle što sam si zasro' odijelo. Jebem ti. Imam dva al' po ovoj kišurn'i ne moš' ništa osušit'!!"

"A jesi ti sebi zbilja zabio mineralnu u bulju, sa šire strane, za Guinessa?" - pitam ga.

"Ma šta jednu, šes' vala!" - odgovara on bez da se smetne ili da me pogleda i dalje čisteći odijelo rukama - "ma koji Guiness, znaš, meni ti je Juga bila sve; Slovenija snijeg i planine, Hrvatska more i otoci, Bosna brda i rudače, Srbija oranice i šume, Makedonija paprike i ajvar, Crna Gora voda i rakija, svi ti dobri ljudi, uhh, ko to rastavi,

mene ti je tolika tuga uhvatila da sam si zabio po jednu bocu mineralne za svaku republiku, i to sa šire strane!"

"A pokrajine?" - pitam.

"Ajde mali, ne zajebavaj."

I sve to od prizemlja do prvog kata.

JMBTinturić

p.s. - Dravco je bilo njegovo ime za njemačko tržište, snimio je dva singla ali NEMCI lakše izgovaraju Dravco (dravko) nego Zdravko ali nije se dao, nije htio ići živjeti u Nemačku.

p.s. 2 - u koverti je bio gobo sa natpisom nekog AUDI sponzor-auto-shopa kojeg je trebalo instalirati u reflektor da svijetli po zidu: gobo je kao mala limena šablona sa natpisom ili crtežom koji vam treba.