Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
16.6.2009.

DURCH DEN dr. THEODOR BILLROTH'S FENSTER

Romeo i Julija, otrovani veroneški ljubavnici su kao i mnogi drugi parovi zajebali povijest, obitelji a i poeziju.
Nisu umrli od otrova i ostali trunuti u grobu u Veroni nego su kroz kanalizacijske kanale koji se provlače kroz groblje zbrisali van i na magarcima oca Laurentija, njihovog saveznika dojahali u Opatiju.
Već stoljećima žive u malom i neuglednom stanu na vrhu zgrade kraj bivšeg Brumnjaka.

Nevjerojatno ali svo vrijeme ispunjeni "otrovnom" ljubavlju i predani jedan drugome.

Jednog divnog sunčanog jutra na balkonu prepunom cvijeća kojeg Julija njeguje svojom vilinskom vještinom, Romeo je sjedio i krpao rupe na Julijinim haljinama.
Julija je još spavala ili je Romeo bar mislio tako.
Odjednom kroz čipkaste i plave zavjese njihove spavaće sobe začuje njemu najmiliji glas, glas žene za koju je umro, umro bi i umrijet će: "Romeo !"
Veselog srca odgovorio je: "Da draga?"
A Julija još snena i vrtljiva po krevetu: "Romeo oh Romeo! Moj Romeo! Hoćemo li ići na koncert Zdravka Čolića?"

Romeo: "Hmmmm... vidjet ćemo još" (a u sebi "...ma marš u pičku materinu seljačino jedna!!!!!").

A doktor Theodor Billroth je gledajući to sa svog prozora mislio u sebi: "Mein Gott , Abbazia hat sich wirklich in einem sehr kreteniesch Ort aufsteht, shade!"
("Moj Bože, Opatija se zaista pretvorila u jedno kretensko mjesto, šteta!")

......und die Traume gehen weiter...... konačno smo postali kompletno glupi, "skoro" pa austrijski "turistički" centar. Naravno da smo odavno austrijski jer su KundK majstori sve ovo i sagradili ali falio je detalj.
Dobili smo KEBAB, na mjestu nekadašnjeg Karimana, (koje ime, a?) vječitog sladoledara, sad imamo KEBAB, naravno da je kraj mora glupo imati fast-sea-food-brzu-morsku-prehranu (ne mislim samo na frigane sardelice i spržene lignje), to imaju u Mariboru.
Dakle pored ničega, žutih pločica i hrvatske ulice gladnih slave (fame-engleski vs. talijanski) imamo napokon transnacionalni obrok. Pošmrkao sam prst speeda i sjeo nasuprot; svi jedu kebab - bivši i sadašnji gradonačelnik sa pratnjom, svi turisti, policajci, čak i one opatijske posh-pičke za koje sam mislio da ne seru a kamoli da jedu, vlasnici i posjetioci Monokinija, i onaj horror ulični gitarist sa Slatine; SVI; prodali su tisuće kebaba u par sati. Jadni Sqipetar (opslužitelj mesnog oltara), sin orla (Albanija ima orla na crvenoj zastavi) je u jednom trenutku otrgao sestrino bedro i nabio ga na onaj užareni stup, samo da ne ostanu bez kebaba a i familija je da si pomaže.

Možeš biti Nazi, protofašist, izraelski fundamentalist, hercegovski dobri čovjek ili hercegovski loš čovjek, školovani Nijemac ili blijeda Engleskinja, crni, bijeli, žuti, Michael - usta su puna Kebaba.
I to na Jadranu a sve je pusto oko deset i sve je sumnjivo oko jedanaest i sve je za nekoga drugoga.

A veza sa Austrijom: pa imao sam prilike putovati Austrijom i uvijek me čudilo kako na tako lijepim mjestima žive takvi idioti ali valjda je Bog imao neke namjere back then. To me muči i ovdje, bez brige.
I ne mogu dokučiti da li su oni sjeverni talijani ili južni nijemci jer odijevaju se poput talijana i kvarcaju se a opet imaju one pivske germanske glavetine a šta je gore od toga za vidjeti. Vjerojatno one u kožnim treger-lovačkim odorama ili one u šarenim kockastim opravama i ukrašeni fudbalerkama, brkom i naušnicom.
Anyway oni su žešći i nažalost osviješteni kripto-fašisti i puca mi kurac za njih ali jako vole kebab. Ne vole došljake i kad šećeš po njihovim malim mjestima punim žutih pločica možeš namirisati ne-volju i neljubav i naravno da ne vole Orhana Sulejmanija koji je otvorio donauer kebab u njihovom kršćanskom zapećku ali svi žderu taj kebab, svi. Nakon što cijelu noć gutaju pivo u mjesnoj kuglani pred jutro smlave kebaba koliko i osrednja vojska, naravno svo vrijeme provocirajući momka ili djevojku iza štanda "warum hast du aus Turkie hier gekommen i bla bla i heil hitler und fussbal" a u nedjelju ujutro izravnaju svoje ogavne fudbalerke, skinu naušnice (mislim na momke) obuku plavo odijelo i puf u crkvu slaviti Isusa, ljubiti kruh i ispaštati a na povratku kući se opet nažderu kebaba jebajući Orhanu muslimansku, nevjernu mater.
Nešto ima u tom KEBABU, čudan sex appeal.
Isto je i u centru Beča, da ne mislite da samo vukojebine kriju budale.

A njihove salame koje dobiješ za doručak imaju sve isti okus i ne želim ni pomisliti od čega ih rade i govno ti smrdi na Austriju mjesecima. Možda im kebab ipak daje neki okus u ustima, Austrijancima.
A dok se voziš među onim divnim brdima i planinama sasvim drukčije misli kolaju glavom, okey preskočimo Heidi.

......priča.... jednom dok sam radio kao road-technician Letu3 imao sam epizodu sa kebabom. Bilo je par svirki po Austriji i ostali smo u Linzu jednu večer duže, ne sjećam se zašto ali spavali smo u nekom squatu nedaleko kojeg je bio donauer kebab u kamp kućici, čini mi se. Kad smo navečer tog free day-a izlazili iz squata u namjeri da odemo na nekakvu pra-verziju nečega što su sada rave ili techno party-i (tip koji je sređivao svirke tada po Austriji je bio deeejay -- zato !!) na ulazu u zauzetu zgradu zaustavi nas neki očito ne-austrijski momak i pita nas neki kurac i pri tome skuži da ni mi nismo "odavde" i blabla i uglavnom on je Mustafa iz Maroka i tu nešto radi i ponudi nas jebeno dobrim i jakim Hašišom. Meni su se udovi odsjekli, glava kompletno straight ali body fucked up nemoguće.
Poput gumenog, nesadržanog lutka tunjao sam po Linzu i padao (Prlja i Klas mogu potvrditi, nosili su me hehehe!).
Stali smo gledati neke gospel-christmas tamnopute kako na kamionu u bijelim smokinzima pjevaju "...glockenspiel, glockenspiel..." (austrijska verzija jinglebell, bilo je round Xmas) ali samo mi je bilo gore.
Na party-u sam ukrao par boca crnog vina u nadi da se povežem u jednu cjelinu, pijanu ali cjelinu. Ništa.
Nekako sam se limbless i uz puno padanja dovukao u kvart blizu squata i ugledao kebabdžinicu - veseli brkati arap reže sabljom nabijenu mesinu (dobro poznati neon) - i odlučim pojesti kebab, da se saberem.
Približim se i onako žalosno netjelesan puknem nosom u zatvoreno staklo i izgovorim "..ein kebab bitte..." (moraš pokucati na okno, early in the morning, plus snijeg) a iznutra mi odgovore "GEH WEG, DU BIST TRUNK, KEIN KEBAB!!!!" ...(gubi se, pijan si, nema kebaba!!!).
I fuck no kebab, doteturam do squata i mislim si pa turist sam, imam se svo pravo UN-a napiti ili opustiti bilo čime i bilo gdje, pogotovo u pivskim carstvima. Kakva je to optužba? Kod nas kad austrijanci cijelu noć piju i pjevaju nitko ih ne tjera.
Uglavnom je weird da me je, jadranskog Slavena, otjerao Turčin jer sam se razvalio hašišom kojeg mi je dao Mustafa Marokanac u srcu Austrije a htio sam pojesti kebab nakon rave party-a.

Okay, Riječani imaju Morčiće.

JMBTinturić/W.Shakespeare

p.s. www.opatija.net/povijest.asp
p.s. 2 - postoji pornić u kojem se Romeo i Julija nakon "smrti" non stop fukaju u grobnici, halucinogeno, a?!

web by Stylefor.Bees