Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 29.09.2007

Mačje riječi

Danas sam razgovarao sa svojom Mačkom i rekla mi je:
"Univerzalna samoća je najgora stvar ali svijet se nikad ne zatvara prema tebi nego ti prema svijetu, zvijezde znaju da ih gledamo i kad explodiraju ostaju u nama i ako voliš nekoga pusti ga u svoje srce i ne daj da luta i duša će ti biti nagrađena i više nećeš biti sam." Mačka ima samo par mjeseci.

JMBTinturić i Mačka

Kratka priča ili stvarno kamo smo stigli ili mizerija

Ja radim u firmi G.I.S i bavimo se razglasima, rasvjetom etc. Job kao i svaki drugi.
Ponekad i ne. Evo o čemu se radi.
Neki dan smo radili u Rovinju, neka gitarska večer. Sve uobičajeno osim što je stage bio na plaži do koje se moraš spustiti uskim stepenicama kojih ima podosta, na priličnom suncu i i s brdo kupača i djece koja landraju lijevo desno, nije lako odnijeti svu tu opremu ali jebiga job je job. Dakle recimo da smo u toj malo off situaciji nešto omogućili, servisiramo neku ponudu, legitimno i profi.
Stiže nevolja naravno. Situacija od koje mi se riga.
Kasnije navečer počinje program i totalno cool sjedim na nekon zidiću i prljav i znojan, jer nema vode u blizini (osim mora ali sol me nervira) i pratim koncert, svira neki duhoviti Englez. Po stepenicama pristiže neki valjda bračni par i odmah se kurče kako su englezi iz newfuckshiera (odmah su vikali gitaristi ".. we're from England bla bla") okay kužim happy su jer su susreli svog zemljaka i sad na plaži s predivnim svjetlima i super ozvučenjem koje smo mi doguzili dole oni uživaju u izvedbama starih irskih napjeva jer zašto bi na ljetovanju slušao nešto što nije iz tvog kraja mada si u Maroku npr.
U jednom momentu ovaj na stageu počne izvoditi neki blues i engleščići se naravno rasplešu i mrduckaju guzicama totalno bez ritma i distrofično ali okay, ja i dalje sjedim na zidiću i pušim i ovi kako tancaju sve su bliže meni i taj glupan zbog kojeg pišem ovo, potpuno nesvjestan da oko njega postoje ljudi jer on je englez na koncertu engleza u Rovinju u jednom trenutku lupi buljom u moje noge koje su sasvim legitimno tamo gdje jesu jer ja sam na poslu. I on se naravno smrzne, prestane plesati, blijedo se okrene i pogleda me i ja mu da skratim situaciju kažem "sorry" mislivši da će skužiti da je glup i odjebati dalje: Wrong - on u svom imperijalističko-bahatom stilu snimi me od glave do pete i siguran sam pomisli "Look ovog narkomana prljavog i sjebanog, sigurno me želi opljačkati " i naravno primi se za džep i provjeri da li mu je novčanik tamo i dalje me posmatra i misli kako su ih dobro upozoravali da smo mi Balkan i u kurcu i sirotinja koja krade i kopa po kantama i blabla i kao propala mu zabava. Ja sjedim i gledam i mislim koji je kurac tom rudaru koji cijeli život jede english brekfast (slanina i pasulj u rano jutro možeš misliti kakav mu je mozak), misli da je kraljica vlasnik Indije, čija žena skriva tablete u viklerima, ne sexaju se i sad su tu i opet jedu govna. Odvratno.
Dakle i on i ja zapravo u kurcu, obmanuti i nadrkani, s tim da je on poslije toga otišao u hotel spavati a ja sam morao tu tonu opreme vratiti gore na cestu i umjesto da uživamo u prirodi, poeziji i nadahnućima mi se obmanjujemo glupostima. Zbilja kamo smo stigli! 

JMBT '07

Ulični svirači ili gdje smo stigli

Svi su sigurno prolazivši Slatinom primijetili Četiri svirača ;
barbu na rošulama koji jednim prstom nabada na malom synthu "am schonen...", malog čovu sa šeširom koji zapravo prodaje pržene Elisove cd-e a na harmonici zna samo "marjane marjane" i koji je htio ući u Šporera baš kad su se manekenke presvlačile na prošlom Op-artu , virtuoza na gitari zapravo na tri gitare koji od zore do ponoći vješto izvodi "trintrin" i onda "prinkprink" i onog četvrtog harmonikaša koji zna nešto više melodija ali nekako je mrk.
Dakle nekad,  a u normalnim mjestima i danas su ulični svirači talentirana, često i obrazovana ekipa koja tako zabavlja puk a zarađuje sebi za šta već zarađuje.
Ovi naši su otišli dalje; ovi nikoga ne zabavljaju a shodno tome  i zarađuju. Tako da mislim da se ovi liječe, sasvim "uspješno"
jer to traje već koju godinu, i super se uklapaju u Quisisana i Illness koncept a pogotovu u koncept Grada muzeja.
Opatija koja je nekad sigurno bila prepuna vrsnih violinista i glockenspielera koji su brijali po sachertorta-partyima pa preko svih mogućih festivala zabavne i kojekakve glazbe gdje su prodefilirali valjda SVI, predvođeni Mister Morgenom Ivom kojeg je žena zvala Šmiši i nosio je tupe kojeg je žena zvala Perica tako da kad bi Ivo zaboravio tupe zamislite kako je to zvučalo, pa preko svih mogućih terasa gdje se navodno u 50-tim i 60-tim plesalo do ludila i disko klubova koji su bili razlog da se pola PGS-a i Like i Korduna vikendima spušta u Opatiju stigli smo  do Četiri svirača!!
A oni su vjerojatno potpuno nesvjesni toga .

Josip Maršić Broz Tinturić

web by Stylefor.Bees