Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 28.08.2007

TOILET PARTY ILI ZAHOD KAO UMJETNOST ILI NE SERI

Neki dan sam se posrao u "Staroj pošti" na staroj cesti za Trst ili kamo već , svako malo je neka cesta stara ali u Hrvatskoj imamo cijelih 78 km autoceste pa nije bad nazvati neku cestu starom.
Popio sam dve pive i rakiju i tuf-proljev odmah. Ulazna vrata od zahoda su nisko pa su vlasnici stavili crvenu traku na vratnice da ne prasneš glavom i odmah mi je to dalo misliti. 
Misliti koliko su zahodi inspirativna situacija. Ne volim govna i urin da ne bi mislili, zabavna mi je situacija i nazovimo arhitektura cijele situacije. Jedan neopisivi efort da se ta potreba i prostor učine podošljivijim, čak i  ljepšim ili nekakvim  a zapravo skrivamo izmet od svih očiju i noseva; cool! Plus sve te naprave koje se unapređuju i dorađuju ali i dalje smrdi. Simpatična je ta volja ljudskog uma da unaprijedi svaki segment življenja.
Savjet: čim se posereš pusti vodu i manje će smrdjeti. Dalje, od kuda to kreće?
Kao mlađi bio sam gadljiv prema mnogim stvarima ili bolje rečeno zgađen mnogim stvarima, jedno od toga je ljudsko tijelo, počevši od moga pa nadalje, nešto kao sudbina mesa me užasavala, to konstantno truljenje i bliženje  konačnom raspadu.
 Vjerojatno ima veze sa rođenjem ali ne sjećam se ali sigurno ima veze sa življenjem u Opatiji i promatranjem čeških bulja, njemačkih trbuha, talijanskih koljena i mađarskin sisa poslaganih po obali i gradu, iz godine u godinu. Neka vrsta ljudske mesnice koja se gibala oko mene prilično mi je jebala stvarnost.
 Da bih se nekako transponirao od toga pokušao sam gledati kroz ta tijela, ali ispalo je gore, počeo sam viđati krv kako kola, sperma i govna kako se miješaju po tim tijelima, netom izgriženu hranu kako se topi u trbušnoj kiselini, prdež kako se priprema, mlade dlake  i blato iz ušiju kako kaplje po vratu i milion takvih scena.
Bježao sam iz autobusa jer ne bi izdržao te scene i zvukove, ono kao u modernim forenzičarskim serijama kad kamera iz kapi krvi preleti u ubojičinu spermu pa u oko pa dole niz vene u trbuh pa nazad u mozak i tako dalje. Not easy!
I zbog toga sam imao problema sa korištenjem javnih ili grupnih zahoda, kažem ne zbog govana i smrada nego zbog tih slika koje bi me salijetale i razmišljanja o ljudima i karakterima koji su netom ili tko zna kada pohodili prostoriju; debeli rabin u avionu mi je ispilio mozak, svi Židovi svijeta su me nakon što je ovaj iz izašao iz zahoda i pustio mene unutra, napali - da li su srali po dnu Crvenog mora dok su bježali iz Egipta, da li se Isus još koji put usrao osim u onom vrtu one noći, da ne spominjem one sirote po logorima, kako sere Ofra Haza -uglavnom horor - kako košerov nabujak titra u crijevima etc.
Čitave džeparce u školi sam trošio na najlonske vrećice i taperwer kutije u koje sam srao i pišao, skriven u spremištu za lopte i te pizdarije,  i to gurao u gurle po katovima škole, četiri godine - četiri kata. Kad bi išli na izlete ne bi jeo po osam dana samo da ne moram srati, dok se ne bi srušio od iscrpljenosti ali kako da uđeš u zahod nakon najsisa profesorice ili daveža iz fizike, no way da me Bernoulli salijeće ili one Voltine žabe.
Period vojske zamislite sami; a kako se moj life sastoji od putovanja  isto zamislite sve horore po svim zahodima svih klubova, benzinskih stanica, autogrillova sa onim wc-ima za invalida sa naluđim napravama, squatova, hotela; uglavnom bio sam počeo u jednom trenutku imati ozbiljne psihičke probleme kako pomiriti te situacije da moraš srati a ne možeš a kako nemam zdravsteno osiguranje ni novaca za liječenje započeo sam jednu autoterapiju, počeo sam se opsesivno baviti zahodima, ući u svaki i boraviti neko vrijeme unutra, slikati ih, dirati predmete u njima, koristiti pisoare zajedno sa 12 bugarskih kamiondžija koji su upravo pojeli tonu mljevenog mesa i sl.
Nabavio sam i literaturu o zahodima i isprazniteljskim običajima  - kako su Sumerani pohranjivali izmet u iste bačve gdje i pivo, Rimljani imali kamene javne zahode sa tkaninom presvučenim sjedećim dijelovima i spužvicama za brisanje, prvi flush zahodi, wc-i u podmornicama i još tonu informacija ali recimo nisam nikad saznao kamo je srala Lajka u onom satelitu, uglavnom intezivno sam se liječio i čak otkrio da postoje sajmovi/fairs koji se bave zahodima ali ne kao prodaja bidea nego baš o unapređenjima tog skrivenog ali bitnog dijela življenja, čak da postoje i psihološke grupe za probleme ili pojave slične mojim. Frendovi su mi počeli slati slike zahoda iz cijelog svijeta, natpise po tim zahodima ali problem se pogoršao. Od tih informacija počeo sam vidjeti zgrade i nebodere bez fasade, gole konstrukcije i cijevi, svugdje sam vidio cijevi, čitave sustave za govna kako kolaju po zidovima, istovremeno u zgradama se ljudi ljube i seru, gledaju tv a zid iza netko riga i sve je stalno isprepleteno vidljim i skrivenim životom, čitave arhitekture gradova su mi se izmijenile, kad smo bili u Berlinu svi su se divili onom tornju na Alexanderplatzu samo ja sam vidio turskog čuvara kako kenja u sevisnom zahodu i kako psuje cijeli svijet; sve ulice u Parizu su bile isprepletene cijevima punih govana (Voltaierovih i Delonovih i svih onih studenata iz '68)
a iz Notre Dama sam zbrisao sjetivši se Quasimoda i onog biskupa kao sjede na zahodu i od tuge seru i drkaju na mrtvu Esmeraldu.
Anyway horror!  Srećom nisam nikad bio u Vatikanu.
Čer, vlasnik Skale mi je ponudio da uredim zahod u Skali kao terapiju ali ispalo da bi moja ideja koštala 7 tisuća eura i da se na dijelove treba čekati 2 godine pa smo odustali. Ali kako kaže Igor Sušanj "...živet je magari nopak!". Nekako se snalazim. 
Uglavnom na tu vstu inspiracije sam se sjetio u Staroj pošti ako je to inspiracija i ako inspiracija mora biti pozitivna.

P.S. dodatak priči

Moja V.I.P ili CELEBRITIES izliječenja od zahod stresa

Bili smo u Mostaru i spavali smo u "Pavarotti centru" - studio hotelu kojeg je debeli izgradio i spavali smo u "Brian Eno" apartmanu/suit gdje je je jednom prilikom spavao Bono Vox tip kojeg ne podnosim i pitao sam recepcionera gdje je srao Bono i kad mi je pokazao odmah sam kleknuo i grlio školjku i urlao "in the name of love". Htio sam pitati gdje je Pavarotti srao ali mislim da on ima posebne uvjete.
Nedavno u Novigradu je svirao Al di Meola, virtuoz na gitari ali i totalni drkadžija i preserator i moja soba mu je bila backstage, bila je blizu stage-a a on se morao posrati, presvući i tko zna što još i poslije sam satima stajao u zahodu i pokušao kroz ostatke njegove prisutnosti skužiti gdje je nevolja između higly kreativne i sensitivne osobe i govnara koji nam je pilio mozak par dana, trebalo bi ga poslati na Hvar u "Hektorovićev tvrdalj" gdje u zahodu piše "Si te nosti cur superbis" - ili prijevod "ako sebe poznaješ zašto se oholiš"   ili ne seri !!!
I politički uspjeh - nakon predizbornog nastupa SDP-a u Zagrebu išli smo u neki restoran i susreo sam se u zahodu sa Antonom Vujićem, budućim ministrom kulture, on je žurno ulazio i rekao mi "Kak' mi se sere!"
Bilo me strah išta pomisliti!

JMBTinturić '07

web by Stylefor.Bees