Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis
17.12.2008

BRAINWAVE

ili ispravna (hrvatska) priča

Kišilo je danima. Cijeli jebeni tjedan. Okomito i vodoravno i posvuda. Prejako za izaći.
Bio sam nervozan i više nego obično. Dječje nervozan, kad nešto ne možeš iz nekog glupog razloga, kao kad sretneš par hrvata u vlaku usred Njemačke, glupi jezik te oda i gnjave te do Sjevernog mora i sve što želiš je da Copperfield opet vježba s vagonima.
Najgluplje je kad moraš nešto raditi kao substitute za nešto drugo što bi radio.
A kako sam si bradavice odrezao za vrijeme Olimpijade nisam baš bio happy.
Zbog stalne, davne prijetnje o mojim sjebanim plućima kao morao sam biti na suhom.
Nakon par tisuća stranica i milijardu tonova i par plantaži duhana shvatio sam da mi je pun kurac svega i da moram van.
Jebeš prijetnju.
Čak se i malo smirila kiša kad sam se spustio na obalu.
A valovi su nabijali predivno i silovito, jedan za drugim, do tisuću, šampanjasta pjena uz slani vjetar, fuckin' nice, kao neki rehabilitirani urbani pakšu sam promatrao to i mislio "...kako lijepo, kako lijepo...".
Sjetio sam se frendovog automobila kojemu brisači za stakla reagiraju na količinu i jačinu kiše i poželio sam se rukovati sa izumiteljem.
Po grotama i po obalnom putu slijevala se voda napred i nazad, nazad i napred, punila pa praznila svaku rupu, grbu i oblinu; na trenutak totalni kaos pa trenutni mir.
Sa malom filozofskom slinom koja mi je počela curiti iz ustiju promatrao sam to i mislio "...kako lijepo, kako lijepo…" i skužio sam da sam kompletni idiot i lupio sam se desnom rukom ful u jaja a lijevom u desno oko i brzo prestao sliniti i počeo razmišljati ...... koji val je prvi, koji zapravo ostaje a koji nestaje, da li im je svejedno kamo lupaju, da li postoje kad ih nema, da li uopće znaju gdje su.................................................................................................ne znam odkuda i ne znam zašto ali učinilo mi se da većina ljudi voli kad se valovi povlače, kad nestaju, vjerojatno neka kršćanska nedoumica i želja za "stapanjem" u neku drugu formu, manje vidljivu a prisutniju.......ma kurac to ima sa veze sa kršćanima i hodom po vodi...................opet şam se lupio u jaja.

Krenuo sam napokon i naravno poput Nosferatua vukao se uza zid pazeći da se ne smočim, preskačući lokvice i potočiće i izbjegavajući valove, poput porculanskog idiot baletana koji čuva svoje tigrov-penis-roza-papučice i svoje jako bitno biće.
Uhvatio me sram i spustio sam se na jednu od isturenijih grota, raširio ruke i čekao jebeni val da me zasere, i je zasrao me cijelog i odmah, bio sam zagrljen vodom i pjenom i mokrim i hladnim i još jednom i još jednom i bilo je dobro i bilo je smiješno, jako smiješno; ........koji kurac ja to jako čuvam i od čega se pazim i umirao sam od smijeha.

JMBTinturić

p.s. koje je zapravo boje tigrov penis?

web by Stylefor.Bees