Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 25.07.2007

O glazbi , omamljivanju i opijanju

jedna od meni najdražih pjesama:

BLIND (Michael Gira)

Now some of us are weak and some endure
and some people live their lives with a violence that's pure and clean
But I saw a man cry once down on his knees
In the corner of the darkened cell and his pain meant nothing to me
But I was younger then and young men never die
When I walked out in the sun, I was strong, clear minded
and blind

Don't say a prayer for anyone, it doesn't do any good
And please dont ask me a question, you'll just be misunderstood
And if you could step inside me, you'd feel what hatred brings
And if you could see with my eyes, you'd see what self-deception means
I was younger once and I created a lie
And though my body was strong I was self-deluded, confident
and blind

Now show some pity for the weak of will
Because when we're drinking, we can never be filled
And show some understanding for the lonely fool
Because when I'm drinking I'm out of control
No I was never young and nothing has transpired
And when I look in the mirror I feel dead, I feel cold,
I am blind

...ako vas zanima tko je taj M.G. i kako ovaj text zvuči uglazbljen otiđite na www.younggodrecords.com (glazbena etiketa) saznajte sve i kupite sve redom dok se jos proizvode vinili i cd-i i knjige i dok sve ne ode u tehno-ipod-share-free-steal- proo-tools-adsl pizdu materinu. Sjećam se nekad je telefon bio jedan, crni u hodniku i nije stalno zvonio ali o tome drugi put.
Dakle 1986 imao sam 16 i bio sam jako podložan svakojakim utjecajima, a najužitak je bio izgubiti se pod bilo kojim utjecajem ili pod utjecajem bilo čega (ovo je namjerno), izgubiti razum i zaboraviti na tijelo.
Kao mulac sam par godina živio kod none na selu s ne previše druge djece i šljakao sam u vinogradima, kopao krumpir, pijuckao loše vino mog poludjeda, šetao šumama, buljio u sunce, pričao sa stablima, ljubio zmije i pokazivao penis kunićima, pišao u krevet i nisam mogao reći slovo K. Sasvim normalan mulac s normalnim osjećajem za stvarnost i kada sam se vratio u tzv. grad s puno djece morao sam dosta brzo naći neku rupu za skloniti se, jedna je bilo stablo a druga glazba. Imao sam mali gramofon i hrpu singl ploča i danima i satima bi vrtio "Delilah" ili "Lucy in the sky..." naravno ne znavši da se radi o nožu i drogama ali sam znao gdje stari drži one male souvenir rakije i kako se uspori pjesma s 45 na 33 i letsgo crazy. Ili kako kaže indijska filozofija "...otvori srce i zajebi mozak!" Hm!
Kasnije sam otkrio gdje se držala normalna rakija i nabavio sam par ploča koje su perfektno "ozvučavale" moj mentalni interijer i baš sam se lijepo gubio u zvukovima i textovima (tu sam još nešto htio reći ali sam se izgubio ). Dakle izgubiti se je bio put, cilj i spasenje. (zvuči poznato a?) A na stablu sam gledao opatice u crkvi ispod moje kuće i masturbirao.
Back to 86: išli smo u Ljubljanu koja je tada prema Rijeci bila Mars (zapravo uvijek je), na koncert grupe Swans koju je vodio taj M.G. i bome me je taj koncert spičio u jaja, jednostavno tako nešto još nisam bio vidio ni čuo (vjerojatno je nekima no big deal ali ja pričam priču!). Bilo je stvarno glasno i užasno sporo, ali ne način koji bi hladni novinar to napisao da ispuni kriterij opisa, bilo je sporo da si mogao cigaretu popušiti između dva udarca doboša i bilo je glasno da si doslovce bass frekvencije osjecao po trbuhu i po moždini, cijela soba je bila zvuk, istinski nije bilo ugodno ali kao da si se mogao nasloniti na taj zid zvuka a uši nisu bile jedini perceptor, mogao si se izgubiti i na neki način bilo je iskustvo, jednostavo sam bio uvučen u taj "svijet ", u tu pustopoljinu iskrčenu predivnom bukom (inače se serem na te instance ali ponekad se desi). Sama glazba je bila mix recimo njujorškog no-wavea i možda natruha nekih starijih atonalnih majstora, daleko od rocknrola i posebno daleko od onih dark-gotik-narkotik-pank-šank sranja kojih je Rijeka bila krcata - govorim o vremenima kad je informacija išla sporije i nažalost sve je bilo "rijetkije", boli me kurac za (onda) Jugu i ekonomsku stabilizaciju ali za neke stvari si se morao potruditi saznati pogotovo kad si "pogubljeni" mulac, nevermind meni je bilo novo i uzbudljivo i mislim da se nikad nisam oporavio hahaha!
A bend se najmanje trudio ikome dopasti što me se možda najviše dojmilo, za razliku od većine rocker-glupana koji su se bezglavo preseravali a zvučali kao komarčev prdac. Usred te predivne i mantraste buke pjevač je cool izgovarao "I MEAN NOTHING TO MYSELF" jedno 20 minuta i na kraju se u slobodnom padu sa stagea "spustio" na nekog jadnika koji je headbengao i obojica su trosnula o pod, čista strast i intelingencija... Predivno. Odmah sam se zaljubio u sve to i naravno izgubio u fantaziranju i sjetio se kako sam polupijan gledao poludjeda kako kolje jadnu svinju koja urla i vrišti a krv šiklja po cijelom dvorištu i kompletno mi je neugodno i pomalo strah ali iz nekih razloga sam se osjećao jako živ; znam da zvuči tinejdžerski-tupo-romantično ali to je ta omamljenost koju i danas volim osjetiti. Slatka izgubljenost u trenucima kad ti sva čula titraju a endorfini tulumare. Kao kad te majka doji, potpuno nesvjestan sisaš njen slatki kerozin koji te puni životom i valjda još nečim. Kao sex s nekim koga uopće ne voliš ili čak mrziš, trudiš se a zapravo bi se raspao a onda se i raspadneš ali nije ti dobro. (jasno zar ne) Kad pijan ne stigneš izvaditi kurac i ispišaš se po sebi i osjetiš blaženstvo kao djeca poslije bermanja (većini djece se od panike užasno piša na tim procesima i jedva čekaju kraj !!)
Kao kad voliš nekoga i potpuno živiš kroz tu osobu, kroz njen svaki pokret, dah, misao, grešku, whatever predivno obamrt buljiš u prazno ali osjećaš da ta osoba negdje pulsira i odgrizao bi nos sam sebi od sreće.
20 godina je prošlo i nije se puno toga promijenilo, nisam ništa postigao ili naučio osim trikova kako što duže biti omamljen. Ili je još više godina prošlo? Nažalost u svoj toj omamljenosti i ushićenosti mnoge stvari ne primjećuješ, čitave sekcije života prolaze dok ti ego-drkački tražiš nešto što će ti preuzeti ili napuniti život još jednom, stvarnost servisiraš a kanta u koju rigaš svoja mala i patetična sjećanja je sve punija i tu rigotinu pakiraš u male slatke čokoladice koje dijeliš svima koji imaju nesreću upoznati te uključujući i sebe samog (hahahaha jebote kao pravi majstori koji su kvalificirani pisati gluposti i dobivati novac za to). Anyway to je taj krug.
Sada bi tu trebala doći saga o alkoholu ali to je patetično i svi znamo kad ti je slabo i kuneš se svime da nećeš više ili kad piješ danima ili tjednima i kad ti taj slatko-gorki fluid zamijeni krv i rastače moždinu a mozak viče "još, još, još!!"
ali... kako kaže moj dragi drug Nenad F.M. "kamo je šal brod neka gre i džunka" i baš tako! (i jebeš editiranje ionako je ovo terapija hahaha).

jmbTINTURIĆ

web by Stylefor.Bees