Arhiva
HUNGARY DELIGHT
ili medicine-trip ili morao sam probati
"Buta !!!" (glupane)
"Ne tegye'l bolonda'engem!!!" (zajebavaj nekog drugog)
"Szegyeld magad!!!" (sram te bilo )
"A penzt visza adod!!!" (a pare ćeš nam vratiti)......................
.......... su zadnje riječi kojih se sjećam nakon što se ugasilo svjetlo i nakon čega su me tri ogromna majmuna u bijelim odijelima počela mlatiti i izbacili van na mokru budimpeštansku cestu.
Moj susjed je neki prilično poznati neurokirurg ili nešto slično, nešto što ima veze sa glavom. Stalno putuje i nikad nije kod kuće. Ima ogromnu vilu sa bazenom, parkingom, parkom, heliodrom i operacijsku salu ali nema poštanski sandučić. Vjerojatno ga je od svega u glavi zaboravio postaviti ili možda ne želi. Uglavnom kako često putuje a dobija fashion-zamotane pakete i pisma poštar S., napušeni F-1 sluđenjak, često ostavlja doktorovu poštu kod nas.
Nedavno je ostavio neki lijepi malo već otvoreni kao fascikl i naravno nisam odolio i otvorio sam do kraja; pored nekakvih stručnih spisa i shema unutra je bilo pismo poziva na neki medicinski seminar u Budimpešti, avionska karta, adresa hotela i ček na par stotina eura i detalj koji mi je dao ideju; u pozivu piše "...kako se nismo nikada upoznali molio bih Vas da pošaljete sliku za seminarski vodič i vašu osobnu akreditaciju” i na dnu potpis kuratora seminara, dr.prim.sc.defghijk. Isztvan Baleg Gologuznyii, ukratko neuro-susjed je pozvan da održi predavanje na seminaru ali začudo ne znaju kako izgleda i naravno ja sam poslao svoju sliku, podigao eure, posudio od frenda-portantina iz KBC-a ono zeleno operacijsko odijelo i klompe i otišao u Mađarsku održati predavanje.
Sala je bila ogromna i unutra je bilo par stotina ozbiljnih uglavnom sa naočalama muškaraca i žena sa translacijskim plastikama u ušima… Popeo sam se za govornicu, mahnuo tehničaru da priguši svijetla i upali projekciju, ogromni fetus sa još većim uhom i nosem i brojem sedam i započeo sam: "Ladies and gentlemans, dear collegues (???) and man of medicine... and dear hungarians...
...hrkanje je jedno od većih gnjavaža kojima smo izloženi i koje može dovesti do neželjenih posljedica kao što su mržnja, želja za ubojstvom i sexualna depresija. Hrkači su nesretne seronje ali osobe oko njih su još veće; hrkanje se može riješiti tako da se fetusu u dobi od sedam mjeseci odrežu nos i uši tako da ne čuje zvukove majčine utrobe i da ih ne može kasnije oponašati ili da se (budućeg, prije oplodnje) oca za kojeg se zna da hrče kastrira ili ubije ako se opire. Daljnjim istraživanjem otkrilo se da su hrkači uglavnom emotivno lijeni i mutavi karakteri koji tim zvucima žele dati na znanje neke svoje osjećaje i situacije i zapravo bi prava studija bila pronaći ključ razumijevanja i stvoriti lexicon glasova-znakova kojima bi se razumjelo svijet tih psihopata (mada se nasumičnim provjerama snimaka otkrilo da uglavnom svi žele da im se nabije mrkva u bulju, da se zovu Albert i da nisu religiozni). I tako dragi kolege i ljudi medicine da bismo pomogli sebi nažalost moramo i njima..........................................."
i odjednom su žamor i ono snoby-kašljucanje postali glasniji a svjetlo se ugasilo......
JMBTinturić
p.s. priča je inspirirana našim prije par godina posjetom Budimpešti, svirali smo na nekom festivalu u glavnoj gradskoj tržnici u kojoj je bilo hladno za riknuti od svih frižidera i hladnjača i vani sam čekao red na nas i prilično pijan promatrao kako se u viletini preko puta skupljaju otmjeni auti iz kojih izlaze super-pičke i smoking frajeri i poželio sam ući naravno a redar me glatko odjebao na divnom englesko-mađarskom "prajvet...prajvet" i ušao sam u sočni verbal-fight s njim kako sam ja "croatian rock-star i da poznam svih unutra i da je moj brico iz djetinjstva bio mađar" i tako sam srao dok nisam dobio solidnu bačičoku po tintari i vratio se kupusu i smrznutim mrkvama.