Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 28.05.2008

SLADOLED ili Mačko zašto ne kupiš kauč i otvoriš psiho-ordinaciju?

Neki dan smo Mačka i ja išli na sladoled na Slatinu. Ona je uzela mišji banana split a ja banana dubrovnik (kako smiješno). Bio sam nadrkan jer je bilo užasno vruće a i znao sam da će Ova uskoro početi postavljati pitanja od kojih će mi biti jako neugodno, vjerojatno i slabo.
Musava od gelata okrenula se i počela: "I?"
"Šta i?" - pokušao sam je odjebati punk-arogancijom ali zna Ona da je to samo poza.
"Pa reci nešto, šta se tu vrpoljiš!"
"Znaš da u Vijetnamu postoje mravi koji proizvode toliko mravljeg mlijeka da im je muka to nositi u sebi pa su razvili tehniku pretvaranja u krave; pred jutro se pretvore u krave pa ih vijetnamci pomuzu i dobiju mlijeko a ovi se vrate u mravlji look i opet rade mlijeko. Evolucija!"
"Daj ne seri, reci nešto scoolirano napokon."
"Pa...evo neki dan sam išao u Banku tražiti kreditnu karticu, sjeo sam u neki office i dali su mi formular kojeg nakon imena i adrese nisam znao ispuniti. Sve neka pitanja o poslu, o primanjima, nekretninama, nasljedstvima. Varteks-odjevena ženica mi je pristojno rekla da joj se čini da ja nemam uvjete za karticu i pitala me čime se uopće bavim - glazbom odgovorih - i ona je nešto pričala o uvjetima za CC a meni je sinulo i rekao sam joj "samo malo". Otrčao sam doma po gitaru i kad sam se vratio ova je još bila u officeu sa još nekom ženom, malo strožije odijevenom i odsvirao sam im "i'm so lonesome i could cry" i "sunny" i jednu svoju pjesmu (sjetio sam se neke priče o intelektualnom vlasništvu) a one su sa suzama vedrine u očima rekle "jako simpatično ali odjebi, mi ovdje radimo i marš van" i morao sam otići."
"Možeš li ti voditi normalan razgovor bez infantilnih gluparenja i fantaziranja?" - Mačka .
"Pa kad pitaš, mogu, naravno da mogu ali najčešće neću i ne da mi se, pogotovo ne s likovima koje ne poznam i ne vjerujem im."
"Ali mene poznaš?"
"Da, ali ti ne vjerujem."
"Glupane, kome ti uopće vjeruješ?"
"Ali Babi i onom tipu koji je izmislio spajalice!"
"Ma ti si malo zatvoren i nadrkan tip!!!"
"A ti si niska i dlakava pa te ne gnjavim!!!"
"Šta te toliko ne nervira kod drugih "bića", jebote?"
"Ne psuj; sve me nervira, mislim da ne moram nabrajati i sama znaš kakva su, a posebno me nervira ideja o dijeljenju iste stvarnosti, fuck, i pseudo-autoriteti!!!"
"Mijau, sad si još i pametan ali ti jedva i da imaš posla sa ljudima..."
"Puši kurac, ti si htjela razgovor... e pa i to malo me uništi... uostalom dosta!"
"Da li si ti ikad sretan i uživaš?"
"Da, kad sam pijan i kad šećem Lungo marem a i nedavno sam vidio praznu čašu od jogurta."
"Idiote!!!"
"Zajebavam se, naravno da jesam, ima milijardu stvari koje me raduju, samo želim reći da ne moramo i ja ne želim "zajednički" doživljavati očigledne situacije, možda ni ne znam ali tako je."
"Imaš ti komplekse?"
"Ne, samo strah da ne svršim prerano, ha. Evo da te malo zadovoljim; uspio sam u kratkom razmaku gledati svoja tri najdraža glazbeno-lirska gurua koji me cijeli život (točnije ja njih) prate, moji nikad-upoznao-ali-im-vjerujem prijatelji, Gira, Bargeld, Cave - moja "stabilna" dijeta - kad je sve down ili pretjerano up okrenem se njima i smirim se. Gledao sam ih uživo i uživao kompletno, svaki u svom svijetu kojeg su sami "iskrčili" i obojali i sad prilično smireno ali pasionirano isporučuju svoje mandale; možda im, zašto i ne, vidiš godine ali im vidiš jebenu strast, strast koja ih diže iznad glupih tri akorda i dve prazne rime, vidiš osobu a to je sve rjeđe u tom rock-mulju. Mislim oduvijek sam bio navučen na njihov "wordsmith-ism" i upijao svaku najmanju riječ ali sada me baš razbijaju. Just great stuff, great. Znaš možeš pročitati sve police Sartrea ili Tolstoja i Dostojevskog zajedno a da ti se ništa ne desi a jedna pjesma ti može promijeniti krvotok zauvijek, odmah - immediate. (valjda sam se zato i navukao na tu rabotu, a mogao sam biti kamiondžija haha).
Ili kada smo radili glazbu za dječju predstavu; najprije sam mislio fuck mogao sam odbiti, what i'm gonna do i otišao sam na probu malo usran i gledao djecu kako se igraju i smiju i sinulo mi je i odjurio sam u Manufakturin studio i Medo i ja smo pobacali sve normalne instrumente u more i pokupili silu smeća iz 3. maja i zajebavali se i igrali oko mikrofona i kasnije na probi djeca su tako spontano i prirodno reagirala na zvukove da sam bio čak i happy i mislim da smo stvorili pravu stvar. Poslije smo morali izroniti neke instrumente jer nisu svi bili naši, Šararov klavir naprimjer.
A nedavno smo i mi svirali (G.U.W. + partijska ćelija, neki kao kao freaky-farewell koncert, not the end just different-divided start) i bilo je genijalno, malo pogubljeni nakon godinu dana ne viđenja i ne sviranja potpuno smo ušli u pjesme koje su nam tako postale jedini guide za opravdanje našeg postojanja (trenutnog barem) i odvele nas malo iznad same želje da ih odsviramo i ako me razumiješ, postale vehicle za nešto drugo, za Nas najviše, madrac za našu strast i našu ljubav koja je bila malo zaspala, pripita od svega. Bilo je joyfull.
Baš sam se pomladio so to speak i zaboravio na trenutak da postojiš Ti i drugi govnari hahahahahaha!!!"
"Glupane uvijek kreneš lijepo i onda sve zasereš!!!"
"Možda ali barem ne jedem sprešano sijeno i serem male zelene loptice!"
"A šta ti uopće jedeš?"
"Tople mrkve i svoje živce ali ako te baš zanima udebljat ću se kao svinja."
"Zašto?"
"Jer su debeli obično nasmijani a nitko ih ne pita zašto!"
"Stvarno si grozan i nadrkan!"
"Uvijek.Totalni rat protiv svih."
"A ljubav?"
"Mačko a da si kupiš kauč, ajde plati ovo pa da idemo?"
"Pa nemam novaca."
"Plati karticom, 'ko te jebe!"

JMBTinturić 28.05.'08

p.s. dodatak VIP ili CELEBRITIES zahod izliječenjima 2: u Močvari sam u backstage-u srao dan nakon koncerta Einsturzende Neubauten, koji je bio fenomenalan i veoma uplifting, i kako je školjka bila klimava znao sam da je Blixa Bargeld (pjevač EN-a) bio zadnji tamo. Srao sam i ljuljao se i zamišljao njega kao smišlja text "...Astronomen haben den Schaps in Weltall entdeckt..." (astronomi su otkrili rakiju u svemiru...); u Torinu u klubu Spazio 211 u wc-u naravno, sreo sam Michaela Gira (pjevač Swans, Angels of light, nekad je znao gol, naprčenom guzicom okrenut prema publici minutama i uz najljepšu buku Swansa urlati "...here's your money here's your money") tip kojeg sam čak i upoznao u Zagrebu i napili smo se solidno a u Torinu je izveo superb-solo set, pišali smo jedan do drugog i on me pitao: "Hey Joseph what are you doing here, are you living now in Turin?" a kako sam bio prilično pijan i engleski mi nije baš izlazio i rekao sam "just pissing thru Turin" a htio sam reći "just passing thru Turin" (pišati vs. prolaziti) a on je odgovorio pristojno i u kaubojskom šeširu "Good luck!" a u Parizu u nekoj maloj brasserie-i "Les petit Merds du Primtemps" su mi naočale pale u čučavac i ne znam koliko vremena sam kopao po dnu tog porculanskog-govno-akvarija i mislio da li ću steći vještine kao Jean-Baptiste Grenouille a netko je stalno lupao na vrata i kad sam napokon izašao ruke zasrane do ramena a na vratima Cave (pjevač) i nervozno pita "Are you finish?", pogledao sam ga u brkove i rekao "NO, are you swedish?!"
(ovo s caveom je izmišljotina ali dobro zvuči ali bio sam na koncertu i dobio po pički od francuza sa EU tabelom kojemu sam ukrao "bejaulaois", prepoznao me u zahodu Casino de Paris gdje je bio koncert ...and the bad seeds, iščupao je dasku sa školjke i opizdio me po glavi ful, pao sam na pod i sa onim ćip ćip ćip zujanjem u glavi i ptičicama oko glave tiho zapomagao: "Asterix...Asterix!").
(nešto nalik recenziji koncerta u Parizu možete naći na www.travel2music.com)

web by Stylefor.Bees