Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis

14.02.2008

PATULJAK I STARICA ili kompletno beskorisna priča

Iz nekih nepoznatih razloga patuljak i starica su bili susjedi godinama ali nisu se baš sretali niti komunicirali do nedavno.
Slučajno na stepenicama patuljak je čistio nekakvu mrlju a starica je prolazila i rekla "trebaš pomoć?" on je promumljao "hmnd" i prestrašeno zbrisao niz stepenice. That's how they met.
Patuljak je razliku od ostalih patuljaka bio prelijep, skoro pa ga nisi mogao gledati, nešto svijetlije i nježnije niste nikad vidjeli, svaki njegov pokret vukao je svjetlost za sobom, potpuno razoružavajuće biće. Ali bio je mutav i zao, ne jer nije mogao govoriti već jer nije govorio, zao jer je zaboravio biti dobar. Godinama je "čubio" sam i izbjegavao svaki mogući kontakt. Nikad nije izlazio. Vukao se samo od sobe do krova zgrade na kojem je imao neku vrstu golubarnika ili ptičarnika; drveni kavez u kojem  je držao golubove i ostale ptice ali iz nikakvih "prirodoljubnih" razloga, on se hranio njima. Ispuštao je neki odvratni zvuk kojim bi privukao nesretne letače, strpao bi ih u taj kavez i tamanio. Prelijepim i nježnim rukama bi ih ščepao i iščupao im oči a onda tako"žive-slijepe" strpao u usta i pojeo, zajedno sa perjem, kandžama, kljunovima, svime. Slatko bi oblizivao ostatke krvi i perja sa svojih predivnih usana. Oči je čuvao u nekoj prozirnoj posudi, tonu očiju, i buljio bi većinu vremena u to. Bolesno je mislio kako će gledajući u te oči vidjeti ono što su one vidjele, da će kroz to osjetiti sve što on ne osjeća  i možda nešto doživjeti. I tako uvijek soba-krov-soba-oči-soba-krov-soba-oči. Taj dan kad je sreo staricu se po prvi put izrigao i zbunjeno je buljio u rigotinu i razmišljao da li je to dio njega, da li to treba pojesti i vratiti u sebe ili počistiti i taman je krenuo pipati tu krvavosmeđu hrpicu kad je naišla starica. Brzo je to pokupio, strpao u džep i zbrisao. Sčubio se u sobu i satima promatrao, rastezao, lickao i pomalo jeo rigotinu i čudio se kako ne  osjeća ništa posebno mada je to iz njega ispalo a istovremeno je mislio na staricu (nije da nikad nije vidio druge ali odavno nije). Mislio je kako ju je vidio ali se ne sjeća, ne bi je mogao opisati ili nacrtati. Sjedio je tako sa rigotinom u rukama i staricom na mislima.
A starica je bila stara  (haha-op.a) i ono kao i sve starice istovremeno smežurana i bezoblična i nalik svim staricama a istovremeno lijepa i jedinstveno smežurana. Uglavnom ugodno biće, bez oznaka lijepog ili ružnog, puna dobrote i iskustva i mira i skoro malo dosadna od normalnosti. Ordinaran život; djetinjstvo, mladost, obitelj, poneka radost, pokoja tuga, poneka skrivena strast, cvijeće, foto albumi, sve suprotno od našeg prelijepog Mutka. Znala je za njega, da čubi kat ispod ali kako se svega nagledala nije ju zbunjivao.
Mutavi je je i dalje bio zbunjen. Prolazili su dani u razmišljanju o rigotini i starici. Neki čudan osjećaj mu je govorio da mora nešto poduzeti, a to ga je izluđivalo, osim tamanjenja ptica nije nikad osjetio da nešto mora.
Počeo je sjediti na stepenicama i čekati staricu da prođe, svaki dan u isto vrijeme sjedio bi tamo i starica bi prošla i pozdravila ga a on bi samo sluđeno buljio u nju i odmah zbrisao i u smrdljivoj sobi u glavi gradio/skupljao sliku starice.
Svaki dan bi duže promatrao staricu i slika je bila kompletnija. Počeo se osjećati pomalo ugodno u tim kratkim ali sve dužim susretima ali i nervozniji što je rezultiralo češćim tamanjenjem ptica i riganjem, stepenište je bilo sve zasranije perjem, krvlju i kljunovima.
Starica je mirno promatrala sve to. Naravno da je osjetila da ovaj nešto snatri ali ničim nije htjela to pokazati da ne zbuni to smušeno malo biće. Ali kao i Mutavom i njoj su se u glavi počela vrzmati razmišljanja i pitanja, pomalo je krajičkom mudrog oka počela snimati  lijepog "jednometra".
Noću u tišini svako u svom svijetu, on bi buljio u strop a ona u pod svoje sobe, počeli su osjećati da misle jedan na drugog, da si nekako fale. Missing force. Patuljak je počeo skupljati i lickati prašinu koja je padala kroz pukotine u stropu dok bi starica hodala svojom sobom (thanks Mr. Cave).
Jednog dana u uobičajenom prolazu/buljenju starica zastane i zagleda se u midgeta koji je već bio zagledan u staricu i upita ga "ideš sa mnom?". Ovaj ništa nije odgovorio ali nije ni zbrisao, starica je produžila a "kratkolijepi" je još malo sjedio a onda  krenuo za njom. Starica je skužila da ju ovaj slijedi na par koraka udaljenosti, njegov smotani "šljap-šljap" hod odzvanjao je ulicom. Nije se okretala, uživala je u zvuku dok se ovaj zbunjeno vukao uz zid i promatrao okolinu koju je davno zaboravio.
Starica je svaki dan činila istu šetnju,  isti krug; niz ulicu punu zelenila  i cvijeća pa uz more (da živjeli su na moru) pa uz brdo kroz šumarak (da živjeli su kraj šume) natrag, razmišljajući o svemu, sadašnjem-prošlom-slučajnom-whatever, šetala je i uživala. Na pola puta je bila klupa gdje bi sjela, promatrala more i oblake ako ih je bilo. Ubrala cvijeće then home (thanks Mr. Reed).
"Kratki" je počeo slijediti staricu svaki dan i svaki dan je hodao sve bliže njoj. Uspuhan, znojan tapkao je uz nju i namršteno gledao njen miran hod. Starica je uživala i smješkala se u sebi, glumeći da ga ne vidi što je ovog malo nerviralo i svako malo bi bljuvnuo ali to bi izveo  tako nježno da je starici bilo ugodno uz "rigotka".
Jednog dana starica je sama od sebe počela pričati, nehajno je nabrajala sve što joj se motalo u glavi, o cvijeću uz put, o suncu iznad njih što je prestravilo "pticojedca" i izazvala salvu riganja; svaka staričina riječ puf jedan izbljuvak, sav smučen i crven ali ipak se osjećao smireno. I tako je počelo biti svaki dan, šetanje, pričanje i riganje. Iako nije točno znao o čemu starica priča, patuljak je osjećao da to negdje postoji u njemu, u njegovom sjećanju, flashevi neke njegove prošlosti su mu počeli izranjati u glavi. Mrštio se ali ponovo slagao nekakvu sliku.
Uživao je zapravo dok je starica pričala o prošlosti, prirodi, slikama, ljudima, tuzi, veselju, knjigama whatever.
Uživao je u njenom glasu i nekako joj vjerovao.
Jednom je počela pričati o nekom nesretniku kojeg su ljudi iako im je nesebično pomagao razapeli na križ i mučili (to mu se dopalo, patuljku ne nesretniku) ali on je svejedno svima oprostio i njegov nauk je ljubav i želja za ljubavlju prema bližnjima. Maleni nije ništa skužio, tu ideju nikako nije mogao povezati, ako su mu nanijeli bol zašto im je oprostio, zbunjeno je zastao i mršteći se kroz rigotinom skorena usta prosiktao: "Što je ljubav?". Glas mu je bio grozan i beskoristan i tup.
Bili su kraj klupe i sjeli su. Starica je gledala u pod i nekakvim štapom crtala krugove u zemlji i šutjela. Patuljak se osjećao sve nervoznije i neugodnije.
"Znaš..." započela je: "Ljubav je najdivnija stvar na svijetu i nadilazi...i teško je u par riječi objasniti, teško je opisati osjećaj kada bi za nekoga učinio sve, kada ti je nečije postojanje bitnije od vlastitog… i ne znam, kada voliš mnogo toga oko sebe" - patuljak je gledao u staricu i osjećao kako joj glas nije siguran kao inače, kako zastajkuje i to ga je nerviralo ali nije se izbljuvao, staričina nesigurnost ga je fokusirala - "ne znam kako ti objasniti, ne ovako, sada... ali znaj da ti ljubav može nanijeti puno boli i tuge i praznine..." - sve je sporije govorila i patuljak se skroz zagledao u nju i primijetio nešto u kutu njenog oka i pitao "a šta je ovo?". "A ništa ,samo suza." odgovori mu starica.  Patuljak pokupi prstima staričinu suzu i poliže je i potpuno zbunjeno počne razmišljati kako ti nešto najdivnije može nanositi bol (ako je uopće razumio što je bol jer sigurno nije znao što je bol)  i zašto kad si nesiguran iz očiju ti izlazi ova tvar. Nije mu bilo dobro. Starica se šutke odvukla doma a on za njom rigajući svakim korakom.
Slijedećih par dana nisu šetali. Nije ju čekao na stepeništu. Sjedio je u sobi i rigao, buljio u ptičje oči, prašine sa stropa nije bilo, čulo se samo tupo i sporo disanje, počeo je sumanuto tumarati po sobi, njegovo lijepo lice počelo je crvenjeti, izmrštio se do bola, kroz rupe u stropu počelo je nešto kapati, uhvatio je to i polizao, bilo je "ono" iz staričinih očiju. Izjurio je iz sobe i kompletno iznerviran uletio u njenu sobu, starica je tamo sjedila s glavom u rukama i prepuna onog iz očiju, "kratkolijepi" se potpuno izbezumio i pregorio, pretvorio se u kompletnog demona i počeo trčati oko starice i siktati i proizvoditi onaj zvuk kojim privlači ptice samo ovaj put neopisivo jači, odvratniji i prodorniji.
Starica nije ni shvatila što se zbiva i dok je dizala glavu onesvijestila se i trosnula na pod. Patuljak ju je odvukao u svoju sobu i zalupio vratima. Lice mu je pucalo od ludila i zbunjenosti. Kljunom koji mu je ostao u džepu od one prve rigotine iskopao je staričine oči a njeno obamrlo tijelo je počeo trgati i jesti, konstantno urlajući "zašto dobro boli, zašto dobro boli!!???!!". Skoro cijelo tijelo je pojeo kad je zastao i ponovo onim kljunom iskopao sebi desno oko i stavio staričino u netom iskopanu duplju pa onda svoje lijevo pa stavio staričino; sjedio je na podu u lokvi krvi i ostacima staričinog mesa i staričinim očima u svojim dupljama i bijesno vrtio glavom lijevo-desno (kao djeca kad im date sunčane naočale) bolesno misleći da će nešto vidjeti.
Pozlilo mu je i počeo je nezaustavljivo rigati i ugušio se.

 JMBTinturić (rujan1978)

1402

p.s  nemojte misliti da imam išta protiv patuljaka, starica ili ptica. ovo je samo još jedna true-love-story samo što je ova beskorisna. When I was a young child my Mother da bi me uspavala pričala bi mi priču o Crvenkapici ali kako sam ja već u ranoj dobi bio narko-alkofil ja bih zaspao već nakon uvodne rečenice i nikad zapravo ne bih saznao što se dogodilo tako da kad su me u osnovnoj školi pitali da prepričam neku bajku ja sam ispričao ovo, samo još malo sočnije (bio sam mlad) i ne znam zašto bio sam odstranjen sa nastave; u žutoj marici su me odveli ne znam gdje i danima polijevali hladnom vodom, eletrošokirali i mučili Dysneyevim filmovima (kao McDowella u Paklenoj naranči - zato sad volim grejp). Budale a nisu znali da je Dysney bio fašist, pedofil i agent i još zaleđen.
I bytheway, da li je itko od vas ikad vidio patuljka u kinu???????? ja nisam.

Ilustracija: Enver Krivac

web by Stylefor.Bees