Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija > Povratak na popis 23.12.2007

Svako susjedstvo krije horror ili nije Agatha jedina ili Xmas story

Koliko god čovjek bizaran bio komunikacija mu je potrebna, nije nužno riječima, akcija ili art isto mogu biti čin komunikacije, čak i očaj poput onog serijskog ubojice koji je leševe čuvao mjesecima, prao ih, razgovarao s njima, presvlačio i vodio ljubav s njima, uglavnom mladim muškarcima. Horror ali na neki način moguće i zapravo u našem svijetu skoro pa i logično.
Na žalost smo natjerani na survival tako da dnevna komunikacija isključuje dubinu i stvarne želje tako da "ne-sretni" ljudi posezaju za svakakvim načinima da ih se primijeti. Sretni pak vole svoju situaciju jako raskošno pokazivati kroz najčešće glupost ali za to nisu kažnjeni. Jebeš sretne.
For some reasons ja imam kao problem sa komuniciranjem ne u smislu nerječitosti ili razumljivosti već u smislu motivacije. Pojma nemam zašto me išta motivira, nemam potrebu impresionirati ljude, potpuno sam otuđen od dnevnog života zajednice a opet osjećam i želim osjećati ljubav prema ljudima. Kreten bi bila prava riječ. No future.
Ali kao u svakoj priči vjerojatno postoje korijeni, jabuka ili prsten.
U cijeloj mojoj prodici se ne komunicira previše, ma uopće se ne poznaju ljudi koji su krvno vezani, žive ili su živjeli zajedno a sada su udaljeni dva kilometra ili ih samo strop dijeli. Kolači za svadbu, božić ili sprovod. To je to. A ja sam se sasvim uspješno uklopio u to. Kad si mulac starci su oprezni da postaneš neko korisno biće, kako stariš si oprezan da postaneš ništa što bi oni htjeli a poslije ionako umiremo. Fade out. Koncept obitelji je fuck.
U čitavom mom susjedstvu se ne komunicira previše, nisam nikad vidio tri susjeda na kupu da čavrljaju ili se boxaju barem; simpatične kućice bujnih vrtova, palme, agave, loza, kiwi i tišina.
Odmah do moje kuće živi potpuno izolirani dirigent M., samac, u mladosti je razočaran potpuno odustao od glazbe i sad noću slika pejsaže, živio je sa sestrom koja nikad nije ni riječ progovorila a ja s njima oboje nisam 12 riječi izmijenio. Malo dalje ing. L., samac, potpuno skrušena i smirena osoba koji čitav život pati za sestrom koja je sa mužem zbrisala u Italiju zbog onih zona A zona B gluposti i L. je jedino sretan kad sestra stigne u posjetu, on očisti cestu i skoro da postavi tepih, mislim da sam s njim jedno 46 riječi prozborio. Dalje u brdo bila je jedna suluda kućica sa onim kao crijepovi-limene-ploče, ne znam, zidovima, vrt prepun cvijeća i nekakvih puzavica, ono obraslo totalno prepuno vrtnih patuljaka, predmeta onako malo bajkovito i tamo su živjele Ani i Fani, sestre jedna suha šljiva a druga puna ma totalni Disney, samo fali Pepeljuga, usidjelice, uvijek zajedno, kosa dugačka ali uvijek u punđama i pletenicama pa zarolane na gore a zapravo čupa do koljena, sijede već u mladosti, odjeća Mary Popins, šeširić i kišobrančić uvijek, boršica i broš, i one su patile za nekom trećom sestrom (koja bi lako mogla biti Rosa Luxemburg ili Teda Bara), sramežljive za riknut, pocrvene kad ih pozdraviš i uvijek bombon umjesto razgovora, s njima valjda sedam rečenica sam uspio sklopiti.
Skrećemo u dio bliže šumi, barba B. ribar, pijanac i "ulični" pjevač, predivno izgubljena duša, navodno i agresivan ali brijem da je bio bolji od "imagea", ribario je, zaradu spiskao na cugu i onda bi na stepenicama našeg neiberhuda pjevao satima i satima i svi bi ga se kao bojali a on bi mi često namignuo i cerekao se ispod tog alkoholnog "plašta" a kako je ribario kraj stadiona često bi nam donio nove nogometne lopte koje bi oni šupci ispalili preko zida.
Nisam nikad pričao s njim. Dalje gore su neki Slovenci imali vikendicu i dolazili bi par tjedana ljeti i čije kćerke sam uvijek škicao a sad te kćerke vode svoje kćerke koje ću škicati - nikad ni riječi. I na kraju neka bizarna porodica koja je živjela u rasadniku punom svakojakog bilja i koji me ionako strašio svojim "tajnama" pa nisam nikad ni poželio razgovarati sa gardenfamily. Ispod mene je crkva, poznavao sam domara i zvonara Josipa (jedna osoba) (dok nisu uveli električno zvono ili nešto tako, on se ubio), sretali bi se na stepeništu crkve, recimo on bi meo a ja išao iz škole ali kako je njega palilo to što se isto zovemo a mene je to nerviralo (i moj pradjed i djed i otac, bez veze) pa bi uvijek zbrisao od njega.
Možda sam bio mlad tada ali kažem nisam ni sve te likove (pola ih je R.I.P sada) vidio da razgovaraju ili bilo što takvo.
Da bila je još teta M. koja je živjela u totalnoj bijedi i kod nas je dolazila po vodu, napunio bi joj kante i dala bi mi 50 lipa za kino, bilo mi je glupo reći joj da je karta dosta skuplja.  A i jebeš susjedstvo.
Nedavno sam u Savičenti poslije neke svirke razgovarao, malo pripit, s nekim mladićem, onako skroman i dobar čovjek kojeg sam već viđevao na kocertima po Istri i on je meditirao o glazbi, umjetnosti i takvim nekim temama i uglavnom napominjao kako se on ne kuži u to, kako je on samo radnik i kako je njemu sve to nekako neobično ali kako razumije da te umjetnost može uzdignuti od "svakodnevice" i dati ti nekakvu slobodu i stremljenja  i snagu i whatever i da neće nikad zaboraviti kada je gledao Gori ussi u Kanfanaru usred zime na otvorenom (malo iza nove godine) gdje sam se ja po velikoj hladnoći skinuo u kratke rukave, valjao po podu i "mahnito" svirao i da je njega bilo malo sram kako se on i ostala publika smrzavaju u skafanderima a ja  dajem "srce" i kao želim se kroz glazbu dignuti iznad te "meteorološke" valjda situacije. Rekao sam mu "hvala" i sigurno mu nisam mogao ni trebao reći da sam bio pun straha, srama, droge, alkohola, očaja i tuge jer mi je tog božića umrla majka (ne baš vedro) i da sam najmanje znao gdje sam ili se htio uzdignuti ikamo i da sam se mrzio kompletno jer je nestala  divna osoba koju isto tako zbog neke svoje "poremećenosti" nisam dublje i bolje upoznao. Kreten.  Liquid fool on a hill. Pojma nemam o čemu je ovaj text ali to je ta one shot situacija ili ljubav će možda spasiti vas ljude ali mene ne. (patetik ???)

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees