Mala krčma Skalinada - Volosko
dodaj u favoritedodaj u favoriteprijavi se na mailing listumailing listakontaktkontakt

Arhiva

Mizantropija> Povratak na popis 11.12.2007

BIG SISTER ili nabijem na kurac ovisnike o tv-u

part one

Prije jedno petnaest godina sam kratko živio u Ljubljani. Bend koji sam tada imao je dokučio da nam je draža karijera od domovine u kojoj je nažalost tada buktio rat, usprkos svim hororima osjetili smo da to nije naša šalica čaja. Zapravo najprije smo otišli u Amsterdam ali tamošnja sloboda je preopasna za art-anarhiste poput nas, spičkali smo hrpu novca na  hašiš i alkohol šetajući "Crvena svjetla" ulicom, masturbirajući po squatovima i tražeći klupe za pojesti 2 centa kruha i majoneze. Ljubljana je djelovala više kao ozbiljan office za moguću budućnost ali je kurac. Nakon što smo izgnjavili nešto ljudi opijajući se po njihovim stanovima iznajmili smo stan u jednoj staroj škripavoj vili i započeli naš "REALLITY SHOW". (dok smo žoharili kod frendova pronašli smo trgovinu u kojoj se odvijala rasprodaja rakije, boca šljivovice je koštala manje od pive i kupili smo sve i samo lokali a u stanu gdje smo bili se okotila kuja i svako jutro bi se probudili mamurni i kompletno zasrani sitnim psećim govnima, njih 6, 7 ih je bilo - psića ne govana - a naveče bi glumili pametne muzičare u krugu drugih pametnih muzičara i menadžera i svako malo bi otresli komad dreka sa sebe - slikovito za karijeru).
Dakle četiri sluđena freaka u stanu.
Nismo imali novaca pa nije bilo grijanja, konstantno je bilo minus dva ali to nas nije smetalo da goli trčimo po stanu, nije bilo hrane pa smo krali smrznuti radić po vrtovima ali kako smo bili hip (kao važni) postojao je broj ljudi koji nas je pohodio i nosio poklone, uglavnom travu i alkohol, i koji su uživali u našem endless glupiranju (igrali bi par-dišpar i tko izgubi mora si odrezati komad kose ili odjeće, crtali bi naslovnice"neobjavljenih" epizoda komandanta Marka i Velikog Bleka - zamislite sami kakve, a igre sa genitalijama neću opisivati). Mislim da je većina tih gostiju mislilo da smo retardirani. Iz nekog razloga netko je jednom donio neki stari televizor, valjda da barem gledamo vatru kad je već ne osjećamo. Zabili smo je na neku stalažu i po cijele noći napušeni kao majmuni gledali glupe programe, umirali od slovenskog jezika - najbolji primjer: neki film sa Mastroianijem gdje je on neki pisac u krizi, nervozna žena i uopće se  ne sexaju, opća nadrkanost  i na kraju filma na nekoj livadi njih dvoje leže i kao ponovo se osjećaju i ljube, on nešto počne brbljati a ona mu kaže "Bodi tiho" i mi smo umrli, umirali smo od smijeha satima od tog jezičnog twista i  mogućnosti da cijela intelektualno-psihološka kriza završi tako jednostavno - tko ne kuži ona mu je rekla "budi tiho" ali na slovenskom je to "bodi tiho" a na hrvatskom je "bodi tiho" to drugo. Drugi dan smo to objašnjavali alperima ali nije išlo što nas je još više nasmijavalo. A riječ SPLOH nas je izluđivala, sorry Prešeren ali ta riječ je too muchhhh hahahahahahahhahahahahaha.
U stanu iznad našeg je živio mladi bračni par sa dvoje djece. Neki simpatični obični ljudi a stalno su se jebali (mislim par ne djeca)  svako malo se čulo njihovo vrištanje, dahtanje, lupanje kreveta ili čega već o zid, nama su se ljuljali svi lusteri, ma i stropovi a najluđe je bilo kad bi mlađe dijete počelo cmizdriti a ovi prekidaju snošaj da bi ga smirili i točno bi po topotu noga skužili kako su nadrkani jer su prekinuti "kva pizda jočeš, boš mlekca" i kad bi Kekec opet zaspao ovi hop dalje "še še še še še še...". Mi  bi buljili sa velikom radošću u taj strop i vjerojatno svaki za sebe projicirali nebrojeno slika u oštećenom mozgu. Jednom smo namontirali stol, pa stolicu na njega i uzeli čašu, nabili uho - čašu na strop i još kvalitetnije slušali zvuke njihove gimnastike (ipak smo muzičari a usput smo otkrili gdje Tubin skriva cigarete, na lusteru - mislim svi smo zbog neimaštine imali posebna mjesta za neke stvari).
Jedne večeri predivno razvaljeni buljimo u tv, ovi gore se praskaju i odjednom se desi nešto što nam je svima dalo još zabave ali i razmišljanja o nečemu što će se nažalost par godina kasnije desiti, jedna meni barem iskustvena situacija, nešto što glupi mediji  rade ljudima, da u potpuno neaktivnoj – neiskustvenoj – uber -konzumenstkoj apatiji gutaš tuđu stvarnost i pomalo je pušiš kao vlastito iskustvo a zapravo ti je nadražen jedan kretensko malen dio mozga a tijelo ide u pizdu materinu; da opišem - dakle mi buljimo u tv napušeni, ovi se guze a na ekranu se pojavi nekakva informativna emisija a u emisiji glavom naša "jebimejače" susjeda - žena je radila kao spikerica na nekom lokalnom kanalu, mi to nismo znali, nije ni bitno, znači gore se jebe a mi je gledamo kako umilno čita vremensku prognozu - prilično halucinogeno.
Naravno da smo se navukli na emisiju i čekali je svake večeri, tu našu BIG SISTER situaciju: četiri freaka (4 mlada čovjeka željna života) koji su se sklonili od vlastite stvarnosti i razvaljeni u nekoj vrsti psiho-skloništa konzumiraju tuđu stvarnost na najblesaviji način i potpuno beskorisno osim u okviru humora, jer ako je njihovo jebanje sloboda so to speak koju mi ne uživamo so to speak onda je to krajnji oblik izoliranosti, tuge i ne znam ni sam čega (nisam školovan, ne čitam knjige i zapravo sam alkoholičar). Ali mislim da je jasno.

part two

Mislim da bi sve koji gledaju tv duže od sat vremena trebalo kazniti novčanim kaznama, duže od dva sata poslati na liječenje ili u zatvor a iznad tri streljati. It's not a joke biti ovisan o nečemu i mislim da je to TV govno jedno od jačih ali da sad ja ne serem, svi znaju priču ali razbij tv prodaj ga, šetaj uz more, guzi se s kamiondžijama, opijaj bilo čime, bilo čime prirodnim. Odvratno je da smo prirodu sveli na nivo diznilenda, da su nam bol (koju se ne znam zašto tretira kao anomaliju a sreća je kao uuuu) i orgazam ostali kao možda jedini iskreni osjećaji a sve ostalo je shaped u konzum i stvarne želje su već pripremljene. Sad ću sam sebi reći "Bodi tiho" da ne serem ali mislim da je jasno.

part three

okay, pogledati porno filmove je normalno, mašta je jedno a drkanje je ipak...

part four

adresa te kuće gdje smo se "osvijestili" Bavdkova 4, Moste, Ljubljana, mislim da Mojca još živi tamo

JMBTinturić

web by Stylefor.Bees